Sisački biskup Vlado Košić predvodio je na blagdan Svete Obitelji, u nedjelju 28. prosinca, svečano misno slavlje u bazilici sv. Kvirina u Sisku te je tom prigodom zaključio Jubilejsku godinu u Sisačkoj biskupiji.
Koncelebrirali su župnik petrinjske župe sv. Ivana Pavla II. Josip Karabaić, župni vikar Croat Balija te rektor bazilike Robert Jakica, koji je na početku misnoga slavlja pozdravio biskupa i sve okupljene, zahvalivši mu što je ovu crkvu proglasio jednom od triju oprosnih crkava.
Na početku homilije, osvrnuvši se na ulomak iz Knjige Sirahove koji govori o poštovanju roditelja, biskup je poručio da je odnos poštovanja i ljubavi prema ocu i majci blagoslov za cijelu obitelj. Dotaknuvši se zatim i Poslanice apostola Pavla Kološanima, naglasio je kako su milosrđe, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost i praštanje temelj zajedničkog života, a povrh svega ljubav, koju Pavao naziva i svezom savršenstva.
Tumačeći evanđeoski izvještaj o bijegu Svete Obitelji u Egipat, biskup je istaknuo ključnu ulogu sv. Josipa kao brižnog oca i glave obitelji, podsjetivši da je u tom događaju bio ugrožen i život Djeteta Isusa. U tom je kontekstu upozorio na progonstva i nepravde i danas, rekavši kako i danas ima mnogo Heroda — onih koji progone ljude, tjeraju ih iz njihova zavičaja i rade im o glavi. Biskup se zapitao i zašto postoje toliki slijepci i tko će im otvoriti oči: „Zar zaista ne vide ili se prave da ne vide, jesu li spremni radi vlastite koristi zanijekati ono što je bilo… ako ne znaš što je bilo… upitaj heroje… a oni su ginuli po tamnicama, na bojištima, u logorima, oni su na žalost bili progonjeni u učionicama, na fakultetima… i što je najgore, oni su i danas progonjeni, o njima se i danas laže i tako sije zabluda, ne vidi ih se i ne štuje istina o njima već ih se proglašava nepoželjnima, ne vidi se njihova neizmjerna ljubav prema Domu i obitelji, njihova žrtva… Herodi… kako to da ih još uvijek ima toliko na ovom svijetu, i u ovoj mojoj Hrvatskoj“.
Poseban naglasak stavio je na zaključenje Jubilejske godine. Podsjetio je da je to i 2025. obljetnica Isusova rođenja te da je riječ o oprosnoj godini, pod znakom hodočašća nade, tijekom koje se mogao zadobiti potpuni oprost za sebe i svoje bližnje, osobito pokojne. Naveo je da su u Sisačkoj biskupiji oprosne crkve bile marijanska svetišta u Gori i Kloštar Ivaniću te bazilika sv. Kvirina u Sisku. Dodatno je pojasnio smisao jubilejskog oprosta, istaknuvši da se on ne odnosi na oproštenje grijeha (koje se prima u sakramentu pomirenja), nego na posljedice grijeha i „vremenitu kaznu“, jer grijeh ostavlja rane i trpljenje koje je potrebno iscijeliti.
U nastavku je biskup jubilej povezao s aktualnom Godinom nade u biskupiji, osvrnuvši se na ono što se na tom području već čini te što se očekuje u narednom razdoblju. Kao znakove nade naveo je ponajprije potporu životu i obiteljima, poručivši da „bez djece narod nema budućnosti, nema nade“. U tom je kontekstu istaknuo osnivanje Doma sv. Majke Terezije – Centra za život u Sisku, kao pomoć trudnicama koje se dvoume oko poroda. Spomenuo je i djelovanje Zaklade kardinala Franje Kuharića, kojom se pomaže brojnim obiteljima s petero i više djece, kao i praksu novčane potpore pri krštenju trećega, četvrtoga, petoga i svakoga sljedećeg djeteta. Također je istaknuo i potporu studentima kroz stipendije Zaklade „Fra Bonifacije Ivan Pavletić“.
U tom je kontekstu iznio i konkretne iznose, napomenuvši kako biskupija u brojne obitelji godišnje ulaže oko 30.000 eura, za krštenja djece 5+ još oko 10.000 eura, a za studente oko 150.000 eura, što je ukupno oko 190.000 eura. Pritom je podsjetio i na široke potrebe biskupije, osobito u obnovi porušenih crkava i drugih objekata, navodeći da se trenutačno obnavlja više od 30 objekata te da one koji nisu spomenici kulture biskupija obnavlja sama. Spomenuo je i kako biskupija nosi velike troškove djelovanja svojih odgojno-obrazovnih ustanova: Dječjeg vrtića sv. Marije Magdalene u Selima, Katoličke osnovne škole u Sisku te Katoličke opće gimnazije u Popovači.
Biskup se zapitao jesu li to znakovi nade te poručio: „Kad gledamo s druge strane veliko demografsko propadanje pitamo se: što će nam sve te pa i posvećene sakralne zgrade, ako neće biti ljudi, djece i mladih? Zato ulažemo u djecu i mlade. I molimo se da se mladi roditelji ne boje prihvaćati brojniju djecu, da budu velikodušni u žrtvi i ljubavi prema potomstvu. Molimo hrabrost za naše obitelji da se ne zatvaraju životu! Molimo se i za duhovna zvanja u našoj Biskupiji. Bez svećenika, redovnika i redovnica Crkva ne bi mogla djelovati. Zato su nam potrebni oni koji će se rado i dragovoljno staviti u službu Crkve. Ne zaboravimo moliti na tu veliku nakanu Crkve“.
Na kraju propovijedi izrazio je zahvalnost na plodovima Jubilejske godine, hodočašćima i molitvama vjernika, spomenuvši i sudjelovanje na hodočašću u Rimu. Zahvalio je i papi Lavu XIV. „na gestama gostoljubivosti i prihvaćanja i na njegovom blagoslovu za sav naš narod koji ove godine obilježava i 1.100. godišnjicu svoga kraljevstva“.
