Tradicionalni „Molitveni doručak“ Sisačke biskupije, u organizaciji Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve, održan je u petak, 6. veljače 2026., u Velikom Kaptolu u Sisku. Ovogodišnji glavni predavač bio je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, koji je održao predavanje na temu „Savjest i opće dobro – poziv katoličkim javnim službenicima u vremenu antropološke krize“.
I ovoga se puta okupilo sedamdesetak sudionika iz vjerskog, kulturnog, gospodarskog i političkog života, među kojima su bili predstavnici državnih vlasti, županija, gradova, općina i različitih institucija s područja biskupije. Među nazočnima su bili i ministar gospodarstva Ante Šušnjar, ministar demografije Ivan Šipić, državna tajnica Željka Josić, saborska zastupnica Marijana Petir, zamjenik župana SMŽ Mihael Jurić, gradonačelnik Siska Domagoj Orlić i njegova zamjenica Sanja Mioković, gradonačelnik Kutine Zlatko Babić te mnogi drugi.
Nakon čitanja Božje riječi, doručak je otvorio biskup Košić zajedno s voditeljicom Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Kornelijom Marović, pozdravivši sve okupljene.
Na početku svog predavanja nadbiskup Kutleša poručio je kako danas ne govori kao politički analitičar niti kao nositelj ikakva političkog programa, nego „kao pastir koji, u svjetlu Evanđelja i crkvenoga nauka, želi podsjetiti na istinu o čovjeku i na moralne temelje društva“, dodavši i kako smo kao kršćani pozvani savjest prosvijetljenu Evanđeljem unositi u javni prostor na dobrobit čitave društvene zajednice.
U nastavku je, kroz osam točaka, izložio ključne naglaske svoga promišljanja. Kao prvo, upozorio je na antropološku krizu, istaknuvši da gubitak istine o čovjeku vodi relativizmu i gubitku kriterija dobra i zla. Iz toga proizlazi kriza ljudskih prava, u kojoj se temeljna prava, poput prava na život, savjest i vjersku slobodu, potiskuju u ime tzv. novih prava, upozorivši pritom da nepravedan zakon ne obvezuje u savjesti. „Demonstraciju kratkog spoja ljudskih prava imali smo i u nedavnome slučaju odluke Ustavnoga suda Republike Hrvatske koja je otvorila put surogat-majčinstvu, premda je ono u Republici Hrvatskoj izrijekom zabranjeno. Odluku matičara da odbije upis djeteta s neistinitim podacima o porijeklu tj. o biološkim roditeljima, Ustavni sud osporio je pozivanjem na djetetovo pravo na identitet. Možemo se doista pitati o kakvome identitetu govorimo kad je temeljno ljudsko dostojanstvo pogaženo svođenjem djeteta na proizvod po narudžbi, a žene na utrobu za iznajmljivanje“, upozorio je nadbiskup.
Govoreći o slobodi savjesti i vjere, poručio je da savjest nije subjektivni osjećaj, nego „unutarnji sud razuma“, te je snažno obranio pravo na priziv savjesti. „Riječ je o pravu koje se aktivira onda kada pozitivni zakon, profesionalni nalog ili društveni pritisak zahtijevaju čin koji je u suprotnosti s moralnim zakonom. U takvim situacijama, vjernik, ali i svaki čovjek dobre volje, ne samo da smije, nego mora slijediti siguran sud svoje savjesti“.
U središtu izlaganja bila je i zaštita ljudskoga života od začeća do prirodne smrti, uz snažnu kritiku pobačaja, eutanazije i surogat-majčinstva, koje je opisao kao znakove kulture koja vrijednost života mjeri korisnošću. Osvrnuvši se upravo na „kulturu smrti“, nadbiskup je citirao misao sv. pape Ivana Pavla II.: „Narod koji ubija svoju djecu, narod je bez budućnosti“, ustvrdivši kako „ta rečenica nije politička provokacija, nego antropološka dijagnoza“. Poručio je i da obrana života ne završava rođenjem te da jednako ozbiljan izazov predstavlja i eutanazija, koja se u nekim društvima prikazuje kao čin milosrđa.
Posebno je istaknuo važnost obitelji utemeljene na braku muškarca i žene kao temeljne stanice društva i preduvjeta demografske i društvene obnove. „U hrvatskome društvu pitanje zaštite života povezano je i s demografskom krizom. Pad nataliteta nije samo posljedica ekonomskih okolnosti, nego i kulturnog mentaliteta koji rađanje djece doživljava kao teret ili prepreku samorealizaciji. Kada se javne politike, ali i medijski diskurs, neprestano usredotočuju na individualnu udobnost, a zanemaruju vrijednost roditeljstva, ne treba se čuditi demografskom padu“.
Na kraju izlaganja, naglasio je kako se ključna pitanja društva, od mira i političke kulture do demografije, obitelji i zaštite života, uvijek vraćaju na pitanje savjesti. Upozorio je da se stabilnost društva ne gradi samo zakonima i institucionalnim rješenjima, nego ponajprije ljudima s moralno oblikovanom savješću, sposobnom razlučivati istinu od manipulacije i opće dobro od partikularnih interesa. Bez takvoga unutarnjeg uporišta, istaknuo je, sloboda se lako pretvara u samovolju, a politika u puko nadmetanje moći.
Zaključno je poručio okupljenima kako Katolička Crkva u javni prostor ne unosi političke programe niti traži privilegije, nego želi pridonijeti formaciji osoba i obnovi moralnih temelja društva. Pozvao je vjernike u javnim službama da u svom djelovanju ne pristaju na relativizam i semantičku zbrku, nego da, prosvijetljeni vjerom i razumom, budu postojani u istini te rade na izgradnji pravednijega i humanijega društva, u kojem će se štititi dostojanstvo svake osobe i promicati opće dobro. „Katolička Crkva ne nudi savršeno društvo na zemlji, ali nudi najrealističniji put prema društvu koje je ljudskije, pravednije i otpornije na krize. Zato ovaj zaključak nije teorijski, nego je poziv: dati razumu prosvijetljenom vjerom priliku u javnome životu, u zakonodavstvu, u odgoju, u kulturi, u oblikovanju savjesti. Ne kao nostalgiju za prošlošću, nego kao odgovoran izbor za budućnost. Narod koji izgubi istinu o čovjeku, izgubit će i društvo. A narod koji se ponovno usudi graditi na istini, razumu i moralnoj odgovornosti, ima budućnost“, zaključio je nadbiskup Kutleša.
Nakon zanimljive i poticajne rasprave, u kojoj su otvorena brojna aktualna pitanja vezana uz odgovornost u javnom prostoru i ulogu savjesti, Molitveni doručak molitvom je zaključio biskup Košić, uputivši pritom riječi zahvale svim sudionicima i svima koji su sudjelovali u organizaciji ovoga susreta. (SV)
