Donosimo pismo Zajednice udrugua hrvatskih civilnih stradalnika Domovnskog rata upućenog saborskim zastupnicima:
“Obraćamo vam se kao saborskim zastupnicima kojima su građani dali povjerenje da donose zakone prema kojima će živjeti. Ipak, prije svega, obraćamo vam se kao građanima Republike Hrvatske, roditeljima, kćerima i sinovima, članovima vlastitih obitelji.
Više od 25 godina od završetka Domovinskog rata civilni stradalnici čekaju na svoj zakon te ostvarivanje prava za koja neki ovih dana smatraju da su „bogata, berićetna i vrlo opsežna“. Civilni stradalnici Domovinskog rata su obitelji poginule djece, obitelji poginulih i nestalih, invalidi te zatočenici srpskih koncentracijskih logora, civili ranjeni kao djeca. Za gotovo tri desetljeća nitko o njihovim stradanjima, patnjama i borbi za vlastita prava nije naučio niti učinio ništa. Mnogi i ne znaju da je prema evidenciji u Domovinskom ratu poginulo 402 djece te da imamo obitelji s dvoje i troje poginule djece. Bilo bi ispravno, pošteno i hrabro stati pred njih, po prvi puta u 30 godina i reći im da ne zaslužuju ništa pa čak ni poštovanje. Njihovo poštovanje ovih su dana pregazili i oni koji su u Domovinskom ratu branili te iste civile, branili da bi ih danas razapinjali.
Razumljivo je da je daleko od svih problema, ne razumijevajući ih, govoriti o stradalnicima Domovinskog rata lako, a da pritom u 25 godina postojanja Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata nikada nisu brinuli za njihove probleme, nikada nisu položili ni cvijet podno spomenika poginuloj djeci u Domovinskom ratu.
Biti saborski zastupnik čast je i ponos, podrazumijeva obvezu služenja hrvatskim građanima, ne podrazumijeva biti lišen svake ljudske empatije, ne podrazumijeva zaključivati napamet iz saborskih fotelja, daleko od problema i daleko od prepoznavanja potreba građana.
Civilni stradalnici Domovinskog rata su žrtve koje su stradale u Republici Hrvatskoj, žrtve agresora, one koje se gotovo tri desetljeća bore da se njihov glas čuje. Oni nisu žrtve nekih drugih ratova niti su iz neke druge domovine.
Zakon koji će biti pred vama nije zakon na kojem je radio SDSS niti ga je krojila Documenta, njegov inicijator je Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata. Na njemu su radila dva predstavnika Zajednice udruga i institucije Republike Hrvatske. Evidencija civilnih stradalnika ne postoji jer nisu postojala niti njihova prava. Logično je kako će evidencija biti načinjena stjecanjem tih prava. Sramotno je nazivati ih opsežnima, sramotno je i gaženje dostojanstva civilnih stradalnika od strane generala, u ovom slučaju generala koji o civilnim stradalnicima ne znaju ništa. Zakon jasno navodi kako prava ne mogu ostvariti pripadnici agresorskih vojnih i paravojnih postrojbi, samo ga je potrebno pročitati i razumjeti.
Ne želimo političko razvlačenje, gaženje i omalovažavanje civilnih stradalnika Domovinskog rata koje ovih dana doživljavamo upravo od saborskih zastupnika. Ne želimo ni obmane da je zakon djelo SDSS-a i kako će služiti interesima agresora jednako kao što ne želimo biti ping-pong loptica u rukama političara kojima je ovo prikladna tema za vlastitu političku promociju. Jedino što želimo je poštovanje i vlastita prava nakon 25 godina šutnje i zanemarivanja ove kategorije stradalnika.
Molimo vas, da kao saborski zastupnici budete glas razuma, glas empatije i razumijevanja a ne naš kamen još jednog spoticanja. Molimo vas i za razgovor ukoliko ovo pitanje ne poznajete dovoljno, to je naime, ono što do sada gotovo nitko nije činio, a ponajmanje oni koji prijete postavljanjem šatora kako bi onemogućili stjecanje naših prava.
Molimo vas da razumijete sve majke koje su izgubile vlastitu djecu, svu djecu koja su izgubila očeve i majke, sve koji još uvijek tragaju za nestalim članovima obitelji, sve ranjene civilne stradalnike i civilne stradalnike ranjene kao djeca. Ljudi su to kojima su otkinuti dijelovi tijela i dijelovi života. Pitanje je ovo ljudskih prava, ljudskog dostojanstva a ne pitanje političkih igara.
Svi koji smatraju da zakon ne treba ugledati svjetlo dana, pozivamo ih na hrabrost da sa istim zaključcima stanu pred majke 402 ubijene djece u Domovinskom ratu kao i pred sve ostale civilne stradalnike Domovinskog rata i kažu im da su oni samo opterećenje za hrvatski proračun.
Knjiga je ovo koju mnogi od vas čitaju od zadnjeg slova jer je prvo ispisano davno, vama nevidljivim znakovima. Molimo vas da ovu knjigu pročitate od početka, poštujući naše dostojanstvo, dajući nam priliku na vlastita prava 25 godina poslije. Nerješavanjem pitanja vlastite prošlosti, ne možemo gledati u bolju budućnost.”
