Jučer je u Petrinji predstavljena kandidatkinja Domovinskog pokreta za gradonačelnicu Petrinje, Vesna Brebrić, mag. praesc. educ.
Predstavljanju su nazočili visoki dužnosnici Domovinskog pokreta, glavni tajnik DP-a Dario Žepina, predsjednik Kluba zastupnika DP-a i saborski zastupnik Stjepu Bartulicu, saborska zastupnica Ružicu Vukovac, kandidat za župana Sisačko-moslavačke županije Damira Markuša, kandidatkinja za zamjenicu župana Sisačko-moslavačke županije Ines Simić, kandidatkinja za gradonačelnicu grada Kutine Andreja Čuturić i kandidat za gradonačelnika grada Siska Srećka Telara.
Predsjednik Kluba zastupnika i saborski zastupnik Stjepo Bartulica u uvodnom je predstavljanju istaknuo da su hrvatskoj političkoj sceni potrebne velike promjene te čestitao svakom kandidatu na odvažnosti, zahvalio svima koji su se angažirali u pomoći potresom stradalom gradu Petrinji te izrazio potporu svim budućim angažmanima predstavljenih kandidata.
Nakon izlaganja predsjednika Kluba zastupnika Stjepe Bartulice, nazočnima se obratila kandidatkinja za gradonačelnicu Petrinje, gospođa Vesna Brebrić riječima:
“Ime mi je Vesna Brebrić. Magistra sam ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja, zaposlena kao odgojitelj u Dječjem vrtiću Perinjčica, Petrinja. Majka sam dvoje djece.
Poštovani građani grada Petrinje, poštovane Petrinjke i Petrinjci i svi oni koji se tako osjećaju!
Čast mi je i neizmjerno zadovoljstvo objaviti kandidaturu za gradonačelnicu grada Petrinje ispred Domovinskog pokreta. Moja odluka nije ishitrena već je rezultat dubokog promišljanja i u potpunosti sam svjesna strahovite odgovornosti koja iz nje proizlazi.
Svoj rad i dosadašnje životno djelovanje posvetila sam boljitku i podizanju kvalitete života naše djece. Uočivši kako su gabariti dječjeg vrtića postali premali, a njihove potrebe velike i ozbiljne, odlučila sam se na ovaj korak.
Djeci je potreban grad u kojem će živjeti, rasti i odrastati, ostvarivati svoje snove, u kojem će djelovati i stvarati.
Na samo pedesetak kilometara od glavnog grada lijepe naše nalazi se jedan maleni grad, imenom Petrinja, koji već dugi niz godina osjeća zaborav i zanemarenost, usamljenost i prepuštenost na milost i nemilost vjetrometini ovoga surovoga vremena.
Uskoro, točnije, za tri dana zabilježit ćemo tri mjeseca paklenoga življenja koje nas je snašlo nakon razornog potresa, a koji je uništio i ono malo funkcionalo materijalnog što je godinama nekako preživljavalo. Naglašavam, nekako!
Svakodnevno podrhtavanje tla nastavlja se i dalje, što nam još dodatno unosi osjećaj nesigurnosti i nemoći.
U ovom se trenutku Petrinja nalazi na koljenima, a jedino što je u njoj ostalo i na čemu je oduvijek i opstajala su neslomljiva srca njezinih građana.
Naše najveće bogatstvo i jedino što daje smisao oživljavanju grada na samome izdisaju su naša djeca, a upravo ona, zajedno sa svojim obiteljima svakodnevno napuštaju školske klupe i odlaze svoje budućnosti graditi tamo, negdje drugdje.
Petrinja danas treba nešto novo i drukčije. Petrinja danas treba ljude koji će djelovati snagom srca i zajedno izgraditi grad na novim temeljima te osigurati djeci sigurnu i svijetlu budućnost u što je moguće kraćem vremenu. Petrinja ima tu snagu i te ljude.
Kako bih najbliže pojasnila temelj moga rada i djelovanje, poslužit ću se citatom suvremenog američkog pisca Roberta Fulghuma iz knjige “Sve što trebam znati naučio sam još u vrtiću”:
“Sve što trebam znati o tome kako treba živjeti, što raditi i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pijesku dječjeg igrališta. A evo što sam tamo naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj ono što nije tvoje.
Kada nekoga povrijediš, ispričaj mu se.
Peri ruke prije jela.
Topli keks i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi – svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Sjeti se sjemenke u plastičnoj čašici: korijen je krenuo u dubinu, stabljjika u visinu, nitko ne zna zašto i kako, ali tako je sa svima nama.
Zlatne ribice, hrčci, bijeli miševi, čak i sjemenke iz plastične čašice – jednom moraju umrijeti. I mi ćemo.
A zatim se sjetite svojih prvih slikovnica i prve riječi koju smo naučili – najveće i najvažnije od svih riječi – VIDI.
Sve što trebate znati sadržano je negdje u ovom popisu. I zlatno pravilo, i ljubav, i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život. Uzmite bilo koje od tih pravila, dodajte mu teške, odrasle i zvučne riječi i primijenite na život svoje obitelji, posao, državnu politiku, svijet u kojem živimo – i vidjet ćete da će pravilo ostati jasno, točno i čvrsto.”
Poštovani građani grada Petrinje, poštovane Petrinjke i Petrinjci i svi oni koji se tako osjećaju.
Izađite na izbore i donesite odluku. Neka ona bude upravo takva. Čvrsta. Nova. Drukčija.”
