Vatrogasci s područja Sisačke biskupije proslavili su u utorak, 4. svibnja blagdan svog zaštitnika sv. Florijana. Misno slavlje u bazilici sv. Kvirina u Sisku predvodio je biskup Vlado Košić u zajedništvu s povjerenikom za pastoral vatrogasaca vlč. Mladenom Vidakom koji je na početku pozdravio sve okupljene te zahvalio vatrogascima na njihovoj požrtvovnosti koju su pokazali nakon razornog potresa koji je pogodio Sisačku biskupiju.
Slavlju su nazočili predstavnici brojnih društava predvođeni predsjednikom Vatrogasne zajednice Sisačko-moslavačke županije Mijom Brlečićem, predsjednikom Vatrogasne zajednice grada Siska Ivicom Šolajom i zapovjednikom JPV Grada Siska Miroslavom Golubom.
U homiliji biskup je rekao kako slaveći ovaj blagdan sv. Florijana želimo Bogu zahvaliti za sve dobro koje upravo Duh Sveti daje da se po vatrogascima čini dobro onima u potrebi. Biskup je i zahvalio svima okupljenima na nesebičnoj dobroti koju uvijek pokazuju kada je najteže.
„Posebno pamtim kada je prije sedam godina bila teška poplava u ovom našem sisačkom kraju. Vi vatrogasci ste tada činili dobro spašavajući ljude i njihovu imovinu i živote. Sada smo se ponovno našli u jednoj teškoj situaciji nakon potresa koji je udario u ožujku prošle godine Zagreb, a onda krajem prosinca i ovaj naš kraj. Mnoge su kuće uništene, na žalost imamo i ugašenih života. Uz te srušene objekte, na žalost, moramo pribrojiti i mnoge naše katoličke crkve. Mi smo izbrojili 76 takvih objekata koji su teško ili lakše stradali. Upravo smo mogli vidjeti tih dana u medijima brojne vatrogasce, Caritas, Crveni križ, HGSS, vojsku i broje druge koji su se žrtvovali i pomagali nastradalima te sanirali brojne štete. Da nema kršćanske ljubavi u srcu upravo vas dragi vatrogasci i to one koja ne misli na sebe nego se žrtvuje, pa ako treba i svoj život daje da bi se spasilo život drugog, to sve ne bi bilo moguće. Ne bi bilo moguće obnoviti život“, poručio je biskup.
U nastavu govoreći o prispodobi o pšeničnom zrnu, biskup je poručio kako smo svi pozvani postati zrno koje nosi plod.
„Isus je rekao ako pšenično zrno pavši na tlo ne umre ono ostane samo, a ako umre donosi obilat rod. To je taj paradoks pšeničnog zrna koji govori o tome da se mi moramo žrtvovati ako želimo da nešto dobro nikne iz našeg života. Moramo biti spremni boriti se i biti altruistični, a ne egoistični da bi drugima bili nositelji života. Na taj način zapravo sami svoj život spašavamo, odnosno Bog nam ga spašava. Mi moramo biti spremni gubiti da bismo mogli dobiti te žrtvovati svoj život da bismo mogli na nebu dobiti onaj vječni. O tome lijepo i sveti Pavao kada kaže “imamo blago u glinenim sudovima”. Dakle, naš život nije čvrsta stijena, neprolazno blago koje se ne raspada, naš život je krhka glinena posuda, ali u toj posudi mi nosimo neizmjerno blago. Nosimo samoga Boga u srcu i duši“, rekao je biskup te je zaključio da čineći tu žrtvu za bližnje mi zapravo idemo Isusovim putem trpljenja, smrti na križu i uskrsnuća. (SV)
