Sisačko-moslavački župan Ivan Celjak je u prostoru Strukovne škole u Sisku otvorio izložbu „Retrospektiva van okvira – Marijan Glavnik“.
Na izložbi su predstavljene skulpture, crteži i slike, naslijeđe pokojnog akademskog kipara Marijana Glavnika, koje su uvod u darovnicu kojom je obitelj odlučila dio fundusa pokloniti Sisačko-moslavačkoj županiji.
Izložbu su postavili povjesničar umjetnosti Jurica Škofač i akademska slikarica Kristina Mareković. Sisačko-moslavački župan istaknuo je koliki je doprinos Marijana Glavnika:
„Ovo su trenuci u kojima osjećam čast i poniznost. Osjećam čast jer imam prigodu govoriti o velikom umjetniku, Marijanu Glavniku, o njegovim djelima, a iz istog razloga osjećam poniznost jer nije jednostavno govoriti o Marijanu Glavniku i njegovim djelima pred članovima njegove obitelji, pred vama umjetnicama i umjetnicima. Zato mi dopustite da kažem veliko hvala članovima obitelji Marijana Glavnika što ste nam ukazali povjerenje da organiziramo izložbu povodom 5. godišnjice smrti našeg velikog umjetnika i još veća vam hvala za to što ste nam učinili čast i povjerili na trajno čuvanje i skrb djela Marijana Glavnika. Naša dužnost prema Marijanu Glavniku i prema obitelji, prema Siščankama i Siščanima, prema svim ljubiteljima umjetnosti je da osiguramo prikladan prostor, da ga uredimo i trajno izložimo ta djela kako bi svi posjetitelji hranili dušu.“
Izložbi su prisustvovali i članovi obitelji Glavnik, Marijanova kćer Ivana Glavnik te sin fra Tomislav Glavnik koji se i obratio prisutnima:
„Kao obitelj odlučili smo dati jedan primjer svima koji kaže da je blaženije davati nego primati. Naš otac nije bio škrt, nije imao puno, ali što je imao to je davao. Mi ovim darom Sisačko-moslavačkoj županiji osjećamo da ništa ne gubimo, da dobiva narod koji na ovom prostoru živi, da se može nadahnjivati njegovim djelima, njegovim primjerom i nadam se da će to uljepšati život svima onima koji će doći u doticaj s ovim djelima i naravno s životom našeg oca.“
Marijan Glavnik je rođen 22. srpnja 1950. godine u Virju, gdje je pohađao Osnovnu školu, a Školu primijenjene umjetnosti i Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu (1976.). Prvu godinu studira u klasi profesora Želimira Janeša, a potom u klasi profesora Ivana Sabolića, kod kojega polazi i Majstorsku radionicu. Državnu službu napušta 1984. godine i odlučuje se za poziv samostalnog umjetnika. Iste godine otvara u Sisku atelijer, koji je postao mjesto umjetničkih izlaganja i sastajanja poklonika umjetnosti. Sudjeluje na brojnim samostalnim i skupnim izložbama.
Uz umjetničko stvaralaštvo, osmišljava uporabne predmete, a posvetio se i uređivanju interijera. Autor je Križnog puta za crkvu Sv. Josipa Radnika u Galdovu, Sv. Mihaela u Crncu kraj Siska, potom u samostanu Sv. Frane u Splitu te vitraja, oltara i oltarnog reljefa za samostan Sestara Dominikanki u Virju. Javne skulpture postavljene su mu u Đurđevcu (Pijetao, 1981.), Petrinji (Spomenik palim petrinjskim braniteljima, 1997.), sisačkom Brzaju (Poljubac, 1987.), groblju Viktorovac (Križ poginulim hrvatskim braniteljima, 2001.), u Petrinji (Spomen obilježje poginulim braniteljima, 2002.), u Topolovcu (Spomenik poginulim braniteljima, 2007.), na Cresu ispred samostana Sv. Frane (skulptura fra Placida Cortesea, 2007.), u Molvama ispred samostana (skulptura Uznesenja Blažene Djevice Marije, 2011., dva reljefa – spomen ploče graditeljima župne crkve, 2013., te arhitektu Franji Kleinu, 2014.); Spomenik palim braniteljima Komareva 2012. godine.
Izlagao je na četrdesetak izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Godine 2008. objavljena je monografija „Marijan Glavnik“ autora Borisa Vrge. Umro je 31. kolovoza 2017. godine, a pokopan je na sisačkom gradskom groblju. U ostavštini je ostavio više od nekoliko stotina skulptura, reljefa i slika od kojih većina nije nikada prezentirana javnosti.
Velika Marijanova ljubav prema Sisku i Sisačko-moslavačkoj županiji ostat će zapisana kroz njegova djela koja ostaju trajni spomen zajednici u kojoj i s kojom je živio.
