Na svetkovinu Svih svetih, u srijedu 1. studenog, sisački biskup Vlado Košić predvodio je misno slavlje ispred crkve Pohoda BDM na sisačkom Viktorovcu, u neposrednoj blizini Gradskog groblja. U koncelebraciji bili su kancelar mr. Janko Lulić, dekan Sisačko-katedralnog dekanata i domaći župnik Ivan Faletar te više svećenika.
Na početku homilije biskup je rekao kako se u današnjem govoru rijetko izvan Crkve koristi riječ „svet“ ili „svetac“.
„Kao da je to nedostupna kategorija pa se izbjegava i upotrebljava čak u negativnom smislu, rugajući se nekome: gle sveca! Premda je sama riječ doživjela inflaciju, sadržaj riječi „svet“ ima duboko i lijepo značenje. To je tako prije svega u biblijskom smislu, u upotrebi u Svetom pismu i u tradiciji Crkve. Pa ipak je danas, da bi se crkveni pojmovi približili običnom današnjem čovjeku, potrebno govoriti o svetosti u interpretaciji koja će uključiti veće poštovanje prema pojmu svetosti.
Možda bismo mogli, kad pokušavamo pre-reći u današnji govor riječ sveti, reći da su to ljudi koji su: časni, pravedni i istinoljubivi, ljudi koji zavrjeđuju da ih se poštuje jer su to stekli cjelokupnim svojim ponašanjem a ne samo riječima. Pa mada riječi svet i svetac nisu danas popularne, a mnogima su i nerazumljive, svima je poznato, na cijeni je i jasno kad se kaže da je nekome nešto svetinja. Od navijačkih skupina kojima je njihov klub za koji navijaju „svetinja“ (što baš i nije točno), pa do vrijednosti, osoba i simbola koji su nekom pojedincu, skupini ili narodu najvažniji: tako bi npr. jednom narodu trebala biti zastava, grb i himna ona svetinja u što se ne dira, ili bi nekom pojedincu bila njegova obitelj svetinja, roditeljima djeca… nama u Crkvi to je Krist Gospodin, to je Bl. Djevica Marija i to su naši sveci i blaženici! Oni su naši uzori i zato je križ naš najsvetiji simbol, Biblija nam je znak Božjeg govora i Riječi koju nam je Bog darovao… to su naše crkve, kapele i naši krajputaši… znakovi Božje prisutnosti među nama i znakovi naše vjere.Mi pridajemo stvarnu i simboličku vrijednost onim stvarnostima koje nam puno znače, do kojih nam je stalo… i zovemo ih svojom svetinjom. U to ne damo da nam itko dira“.
U nastavku zapitao se što je našem Gospodinu Isusu bila svetinja i što je on iznad svega cijenio i što nije dao da mu itko osporava, vrijeđa ili dira?
„Zapravo bio je to – čovjek. Rekli bismo, upravo takav kakav jest, i čovjek grješnik, i čovjek malen i nevažan, i onaj koga nitko ne zapaža, djeca, bolesnici, oni koji su na rubu društva… on se takvima posvećivao, cijenio ih i vraćao im je dostojanstvo, davao im je na važnosti, rekli bismo: vraćao im je poljuljano ili već izgubljeno samopouzdanje…Ipak, iznad svega Isus je volio, poštivao i najviše cijenio svoga nebeskog Oca, Boga s kojim je razgovarao u molitvi, koji ga je poslao i objavio, a kojega je on neprestano želio proslavljati i o njemu govoriti… nazivao je njegov svijet Kraljevstvom nebeskim, tumačio je njegove prioritete, učio svoje učenike i sve ljude da shvate logiku po kojoj Bog, za razliku od nas ljudi, razmišlja i djeluje… Bog, Isusov Otac pun je smilovanja, on oprašta svakom grješniku koji se kaje i vraća mu se, on iznad mjere otpušta duge onima koji i sami otpuštaju dugove svojim dužnicima, on je blag i milosrdan, on je Bog ljubavi, dobrote i mira“
Biskup je rekao i kako na blagdan Svih svetih Crkva poziva da razmišljamo nad Osam blaženstava koja je Isus izgovorio u govoru na gori.
„Taj je proglas temelj kako možemo najbolje ući u Isusovu logiku po kojoj on daje prednost ljudima: ne imućnima, ne onima koji vladaju i imaju moć, ne grubima i nasilnima, ne nemilosrdnima i osvetoljubivima, ne zaljubljenima u sebe i samo svoje dobro. Nasuprot takvima Isus uzdiže i proglašava blaženima: siromašne duhom, ožalošćene, krotke, gladne i žedne pravednosti, milosrdne, čiste srcem, mirotvorce i progonjene zbog pravednosti. Očito Isusu takvi imaju prednost, takav je bio i jest on sam, takva je BDM, takvi su svi sveti i blaženici u Crkvi… i mnogi koje Crkva nije proglasila ni blaženima ni svetima a to su naš najbliži koji su čestito živjeli, časno izdržali sve teškoće pa čak i progone, borili se za pravednost i istinu, nisu mislili na sebe niti se željeli obogatiti i uzeti tuđe, nisu mislili samo svoje nego su krotko i čisto, milosrdno i mirotvorno podnosili udarce, pa i prošli mnoge nevolje, mnoge žalosti i tuge, ali i pronašli mnogo radosti i veselja u zajedništvu s malenima, onima koje nitko ne vidi niti im pomaže te im posvetili svoje vrijeme, svoju ljubav i svoj život. Možda bismo mogli govoriti tako i o „svetosti iz susjedstva“, o čemu je govorio papa Franjo. On je time mislio reći da su sveti svuda oko nas, vrijedni i pošteni mali ljudi koji zrače dobrotom i Božjom prisutnošću“, ustvrdio je biskup te na kraju dodao kako od svih osam blaženstava posebno nam je ove godine bliska Isusova riječ: „Blago mirotvorcima! Oni će se sinovima Božjim zvati.“ „A bjesne ratovi, i ne samo u Ukrajini i u Izraelu-Palestini, nego i u Africi… k tome na žalost već najavljuju uključenje u rat i oni koji podupiru jednu i oni koji podupiru drugu stranu… i kuda to vodi? U svjetski sukob? Kako je teško u takvim okolnostima zalagati se za mir. Ali on nema alternative! Mi kršćani trebamo biti mirotvorci! Molimo Kraljicu mira da izmoli čitavom svijetu mir! Mir u srcima, mir u obiteljima, mir među svim ljudima, mir među narodima“.
Nakon mise biskup se sa svećenicima i okupljenim vjernicima, u procesiji uputio do središnjeg križa Gradskog groblja gdje su molili za pokoj svih duša čiji su posmrtni ostaci pohranjeni na ovom groblju. (SV)
