Ivan Pavao I. rođen je kao Albino Luciani 17. listopada 1912. u Italiji, umro je u Rimu 28. rujna 1978. kao papa sa najkraćim pontifikatom u povijesti koji je trajao samo 33 dana.
Bio je prvi papa s dvostrukim imenom; prvi koji nije krunjen tijarom, i prvi papa koji nije rabio »pluralis maiestaticus« – vladarsku množinu veličanstva. Od prvog trenutka nakon stupanja na papinsko prijestolje osvojio je srca ljudi svojom dobrodušnosti i osmjehom. Ivan Pavao I. je prvi papa koji nije želio da ga nose na nosiljci »sedia gestaroria«, ali na zamolbu mnogih vjernika nerado je na to pristao. Na jednoj od svojih općih audijencija okupljenom mnoštvu je rekao: “Nitko mi nikad nije rekao: – Bit ćeš papa! – O, da mi je netko nekada to rekao, više bih bio učio i bolje se pripremio”.
Za politiku nije imao vremena, činio je ono što je najbolje umio – razgovarao je s ljudima. Bio je dušobrižnik. Ljudi su osjećali da je on papa koji se doista zanima za njih. Papa je volio ljude, i za to je trebalo puno snage. Utočište je pronalazio u vatikanskim vrtovima. Prvi i jedini puta Papa je izašao iz Vatikana 23. rujna, i pošao do bazilike sv. Ivana Lateranskog, da bi preuzeo službu rimskog biskupa.
Papa je imao slab krvotok i noge su mu neprestano oticale. Liječnik mu je preporučio da se više kreće. Dnevne obveze opterećivale su ga do granica izdržljivosti. Posljednje večeri prije smrti, Papa se za objedom požalio na bolove, no nije želio da pozovu liječnika. Oko 21.00 sat svojim tajnicima je zaželio kao i svake večeri laku noć. Sutradan ujutro 28. rujna sestra Vincenza, vidjevši da Papa nije popio kavu koju mu je ostavila, ulazi u Papine odaje i pronalazi ga mrtvog u krevetu. Vijest o smrti Pape, samo 33 dana nakon izbora, šokirala je sve katolike u svijetu.
Događaji koji su potom uslijedili unijeli su velike sumnje kod mnogih ljudi da to možda i nije bila prirodna smrt. Vatikan je službeno objavio da je Papa umro od srčanog udara, iako obdukcija koja se inače obavlja nije obavljena. Također je rečeno da ga je pronašao njegov tajnik, jer se smatralo da bi izbio skandal da je objavljeno kako ga je pronašla sestra Vincenza. U času smrti Papa je u ruci držao neke papire, jer se vjerojatno pripremao za opću audijenciju. Na prijedlog kardinala državnog tajnika Jeana Villota, objavljeno je da je Papa umro s knjigom u ruci »Nasljeduj Krista«.
Stečaj banke Ambrosiano za koju su bili suodgovorni i dužnosnici Vatikanske banke, mnogi su povezali s Papinom smrću. Trideset i tri dana bio je, kao što je i inače bio, »nasmiješeni papa«. Trideset i tri dana papa, trideset i tri dana euforije. Jedno je sigurno, Papa je došao na prijestolje kao bolestan čovjek. Tragična smrt i splet drugih okolnosti pretvorili su Papinu smrt u mit koji ne prolazi ispit povijesti. Albino Luciani, »Nasmiješeni papa«, umro je u potpunoj tišini i sam. Pokopan je u kripti bazilike sv. Petra.
You must be logged in to post a comment Login