NE odlagalištu na Trgovskoj gori – Otvoreno pismo hrvatskoj predsjednici !

Poštovana predsjednice,

Obraćam Vam se sa molbom da iskoristite svoju poziciju i ugled i poklonite ženama našeg kraja jedini poklon do koga nam je stalo, te da ostanete upamćena kao predsjednica koja je očuvala pravo i pravdu u Hrvatskoj, kao i budućnost naše djece i prostora u kome živimo.

Pišem Vam kao žena, aktivistica i članica „Regionalnog foruma za okolišnu sigurnost i suradnju“ koja živi i želi ostati živjeti u Dvoru. Ime naše općine se već sigurno 15 godina provlači kroz medije kao lokacija potencijalnnog odlagališta za nuklearni otpad. Neću Vas zamarati detaljima, ali neke ću ipak iznijeti. Još 1999. godine kada je Trgovska gora unešena u Prostorni plan RH kao potencijalna lokacija traje naša borba; 2003. godine sakupljeno je 16 000 potpisa iz cijele regije; 2007. godine tadašnji premijer Ivo Sanader je dao javno obećanje da nemoramo brinuti jer odlagališta u Dvoru neće biti. Ove godine priča kreće ispočetka, a vodi je Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost čiji je ravnatelj Saša Medaković. Gospodin Medaković je čak u nekoliko navrata javno rekao da ukoliko narod ne prihvati odlagalište da će se svi procesi prekinuti.

Narod je rekao NE već tri puta do sada. Susjedna BIH i njeni stručnjaci su također protiv jer je riječ o lokaciji koja je manje od 1 km udaljena od granice. Traže hitan prekid svih daljnih aktivnosti i upozoravaju da su prekršene mnogobrojne međunarodne konvencije i najavljuju pokretanje međunarodnih sporova po osnovu niza pravnih osnova. Zašto se ne poštuje volja građana ove zemlje?

NE smo rekli i 23. 2. 2016. na javnoj raspravi u Zagrebu, NE smo rekli i 3. i 4. 3. 2016. u Dvoru. Došli smo u sastavu gradonačelnika, načelnika, građana, aktivista i stručnjaka iz Hrvatske i BiH. Pamflet koji nazivaju „Strategija zbrinjavanja otpada“ nije nikakva strategija, pa u osnovnoj školi djeca moraju raditi bolje i kvalitetnije referate. Nisu u stanju odgovarati na naša konkretna pitanja, vode agresivnu i jednostranu kampanju. Možete li zamisliti što bi 5000 tona radioaktivnog otpada značilo za naš kraj jer svi živimo isključivo od poljoprivrede.

Kao potencijalnu lokaciju navode staru vojarnu Čerkezovac koja je tik uz obale rijeke Une koja je naše nacionalno blago. Rijeka Una nalazi se pod zaštitom međunarodne mreže NATURA 2000, ali i pod zaštitom Ministarstva zaštite okoliša i prirode i Državnog zavoda za zaštitu prirode. Mnoge biljne i životnjske vrste su zaštićene temeljen kategorizacije Svijetske udruge za zaštitu prirode (IUCN), tj. nalaze se u Crvenim knjigama Republike Hrvatske, te Konvencijom o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa, Konvencijom o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja. 897 vrsta flore i faune pronađeno je u priobalnom pojasu Une, 325 životinjskih i 397 biljnih vrsta (što nije konačan broj), na području obitava i vuk. Ova lokacija je također nepovoljna zbog seizmičkih aktivnosti, a zadnji potres na tom području osjetio se i u Zagrebu.

Na području Dvora se nalazi i određen broj izvora pitke vode koji su od iznimne važnosti, ali i velika kulturna baština. Dio podataka koje Vam ovdje iznosim su iz projekta „Procjeni i zaštiti rijeku Unu“, a cijelo područje treba se još istraživati. Zar umjesto „Centra za sport i zdravlje“, „Centra za istraživanje flore i faune“ kojim ćemo se ponositi u Europi trebamo postati „Centar za zbrinjavanje nuklearnog otpada“? Gospoda koja provode ovu kampanju nas uvjeravaju da ako pristanemo na to da ćemo imati pristup raznim Fondovima, da će nam se izgraditi ceste itd. Pa to nas sve pripada i bez prihvaćanja deponije, a to što je lokalna vlast neposobna pa nije u stanju zaposliti jednu ili dvije osobe koje će se baviti provedbom projekata je druga priča.

Mi znamo da vladajući ne vide nas i našu djecu dok donose odluke, ali je nepravedno da nakon 20 godina zaobilaženja naše općine prva velika investicija treba biti „Centar za nuklearni otpad“. Naše more je naša Una, naša maslina je naš kesten po kojem smo nadaleko poznati. Zar ćemo se svega što smo imali sjećati samo gledajući fotografije i videosnimke? Uništavanje budućnosti jednog kraja ne može proći bez posljedica i oni koji danas rade na uništavanju naše budućnosti zasigurno će biti zapamćeni u povijesti po tome. Pomozite nam da zajedno sačuvamo čisti okoliš i rijeku Unu, kako bi naša djeca i u budućnosti mogla odrastati neopterećena teretom kakvog predstavlja nuklearni otpad.

Kampanja koju zagovara i vodi tim sa gospodinom Medakovićem na čelu, bazira se na loše izvedenoj studiji, pogrešno utvrđenim činjenicama i zaključcima koji nisu u skladu sa nizu domaćih i međunarodnih propisa. U postupku nisu uključene najrenomiranije hrvatske institucije, a čak i površnom analizom može se uočiti da je zanemareno niz zahtjeva i standarda koji su morali biti ispunjeni i koje će lokalna zajednica i susjedna BiH delegirati pred međunarodnim tijelima ako se postupak nastavi. Osim štete koju mogu nanijeti stanovništvu i okolini u našem kraju, sasvim je izvjestno da nam prijeti dalja degradacija društva, međunarodna blamaža i posljedice koje ćemo morati na kraju svi snositi.

Kao naša prva dama i nesporno žena koja je u stanju razumjeti o čemu govorimo molimo Vas da poduzmete mjere da se ovaj postupak vrati u okvire zakona, znanosti i struke. Sigurni smo da će to značiti da deponije radio aktivnog otpada neće biti na 850 m od obale rijeke Une ili isto toliko od zaštićene zone Natura 2000, na prostoru koji je geološki nepovoljan, hidrološki veoma aktivan, trusan, komunikacijski izoliran i smješten iznad vodoopskrbne zone iz koje vodu pije oko 40.000 ljudi na prostoru Hrvatske i BiH.

Dijana Savić