Sisačka Kockica obilježava Međunarodni dan kazališta

Od trenutka kada je 1961.g Međunarodni kazališni institut 27. ožujka proglasio Svjetskim danom kazališta obilježava ga se svake godine diljem svijeta. Na taj se dan u kazalištima čita poruka nekog od renomiranih svjetskih i domaćih umjetnika. Ove je godine autor svjetske poruke ruski kazališni redatelj Anatolij Vasiljev, a hrvatske prvak drame HNK Split Trpimir Jurkić.

Dom kulture Kristalna kocka vedrine Gradsko kazalište Sisak Svjetski dan kazališta proslavit će uprizorenjem dviju komedija. Tako će 29. ožujka 2016.g u Kazalištu 21 igrati predstava ˝Ožalošćena porodica˝, a 30. ožujka ˝Poslovice babe Marte ili kako ostati single˝. Obje predstave počinju 19,30 sati, a besplatne ulaznice mogu se preuzeti na blagajni Doma kulture Kristalna kocka vedrine radnim danom od 15 do 21 sat, a vikendom sat vremena uoči programa / projekcije.

Više o predstavama….

29.3.2016. / Kazalište 21 / 19,30h / OŽALOŠĆENA PORODICA
Komedija ˝Ožalošćena porodica˝, priča je vrhunskog komediografa Branislava Nušića u režiji Silvija Vadle. Predstava je to o ljudskim karakterima koje susrećemo u svim vremenima, a središnji problem koji zaokuplja ˝ožalošćene˝ jest kako podijeliti bogatstvo koje je drugi stekao.  Po završetku predstave planiran je koncert Kazališnog benda.
29.3.2016. / Kazalište 21 / 19,30h / POSLOVICE BABE MARTE ILI KAKO OSTATI SINGLE
Riječ je o lucidno duhovitoj, brzoj u misli, te leksički pitkoj priči u kojoj iz dana u dan naša “najcrvenokosija u gradu” urbana junakinja, duhovno se konzultirajući s babom Martom i zamišljajući ponekad Mr. Idealnog prolazi kroz razne teme od šminkanja, preko wellnessa ili vjenčanja do napasnih derišta na plažama rastrgana vlastitim nesavršenostima i svjesna svojih individualnih kvaliteta.

HRVATSKA PORUKA ZA SVJETSKI DAN KAZALIŠTA
Autor: Trpimir Jurkić, prvak Drame HNK Split

Ide mrak,
Pa se tiho javi glazba,
Pa krene zastor lagano, polako,
Pa ide svjetlo, pa pogled,
Pa se onda javi riječ,
Pa ide puno, puno svjetla, i još više riječi,
Pa opet ide mrak,
Pa onda zastor, ali brzo,
Pa glazba utihne i ode,
Pa ostane tišina…
A onda, aplauz, možda…
I kraj…
Kazalište!

Poštovana publiko, drage kolege, zaljubljenici u kazalište s ove i s one strane ogledala……

Ove godine, kao nikad prije (a tko zna kad opet), istog dana, u nedjelju 27. ožujka, sav kršćanski svijet slavit će svoj najveći blagdan, Uskrs, a sav kazališni svijet obilježit će svoj dan. Svjetski dan kazališta.
No,  kakve to veze ima uopće?  Osim slučaja, ima li nešto što veže ova dva događaja, a što bi, možda, jedno o drugom moglo progovorit?
Prije 2000 godine, jednog posljepodneva, samo dan pred židovksu Pashu, uzvisina  nad Jeruzalemom, imenom Golgota (što će reći Lubanja), postaje najveća i najvažnija “pozornica” svijeta na kojoj se odigrava drama čiji smisao i poruka odzvanja kroz čitavu ljudsku povijest. Krist bira uzvišenost i osamu križa s kojeg će vrisnuti istinu ljubavi i žrtve, i otkupljenja po toj ljubavi, a nakon tri dana donijeti svijetu nadu i slutnju vječnosti.
A prije dvadesetpet godina, na splitskim Prokurativama, u crkvenom prikazanju “Muka spasitelja našega”, što ju je u Hnk Split režirala Ivica Boban, Josip Genda, nacionalni prvak Hnk Split, kao apostol Petar, pod križem s kojeg je njegov Učitelj već oprostio svima onima koji ne znaju što čine, zdvojno vapi izgovarajući Marulićeve stihove:
“Tako ti umire, zač, moj Gospodine,
Ali me otkupljuješ Kralju od istine”?
I eto nas kod te dvije riječi što su ove godine povazale slučajem spojene dogadjaje.  Iskupljenje i istina!   Kazalište je poput  jeruzalemske uzvisine. Stajati na kazališnoj pozornici znači izabrati poziciju i samoće i ranjivosti i boli, ali i mogućnost da se s te “Golgote” vikne istina o vremenu i svijetu.                               Jedna pričica, još tamo iz doba antičke Grčke kaže kako je neki  Grk, po svim pravilima lud, provodio  čitave dane sjedeći posve sam u kazalištu, smijući se  i plješčući  i zamišljajući da se pred njim igraju veličanstvene tragedije. A kad ga je njegova obitelj, uz pomoć lijekova, vratila u zdravlje, kad je došao pameti, rekao im je:”O, prijatelji moji, vi me niste izliječili, vi ste me ubili. Bio sam sretan! Vi ste me otrgli od najslađe iluzije.”
Kazalište uistinu jest prostor iluzije. Ali paradoks kazališne iluzije je taj, da ta iluzija ne podnosi laž. Kazalište je viša stvarnost. Ono je istinitije od same stvarnosti, a glumac istinitiji od ljudi. Ljudi glume da bi sakrili, a glumci da bi razotkrili. Jer, gluma je otkrivanje svih mogućnosti ljudskog. No, taj put otkrivanja nije lagan. Glumac istinitost  dokazuje  propitujući sebe da bi upoznao drugog.  To je bolan put.  Ali rezultat zna biti iskupljujući.   Iskupljujuća je snage istine koju nam nudi kazališna iluzija!
Cijenjenja publiko na taj put iskupljenja pozivamo vas svaki put kada stanemo na scenu. U nadi da ćemo se na tom putu i dalje susretati i zajedno putovati, svima skupa želim sretan put.