Na današnji dan 11. lipnja 1868. rodio se utemeljitelj hrvatske etnografije Antun Radić, političar i pisac, brat Stjepana Radića. Rodio se u selu Trebarjevo Desno kod Siska.
Svojim istraživanjima utjecao je na političko djelovanje brata Stjepana. Antun Radić isticao je povezanost nacionalnog oslobođenja sa socijalnim, upozoravajući da se samim uklanjanjem tuđinskoga nacionalnog tlačenja ne postiže potpuna narodna sloboda. Svoje poglede iznosi s velikom privrženošću hrvatskom narodu, kojima ide u red najistaknutijih hrvatskih intelektualaca. Pored etnologije, u znanstvenom se radu bavio i književnopovijesnim temama te je također, prevodio djela ruske književnosti.
S mlađim bratom Stjepanom 1904. godine osnovao je Hrvatsku pučku seljačku stranku (HPSS) te je sudjelovao u izradi programa stranke. Godine 1910. bio je izabran u Hrvatski sabor u kojem se aktivno zalagao za reformu lokalne uprave i školstva. Kao kandidat HPSS-a u tri je navrata bio zastupnikom u Hrvatskom saboru (1910.-1913.) Kao vrhunski intelektualac svojim je radom utjecao na političko opredjeljenje Stjepana Radića.
Na današnji dan 11. lipnja 1871., tri godine nakon brata Antuna u Trebarjevu Desnom rodio se hrvatski političar i pisac Stjepan Radić.
Poslije privatno položene gimnazijske mature u Karlovcu, 1891. upisao se na Pravni fakultet u Zagrebu s kojeg je isključen 1893. i zatvoren zbog političkog istupa protiv bana Khuen-Héderváryja. Godine 1895. ponovno je zatvoren zbog javnog spaljivanja mađarske zastave. Potom studira u Pragu i Pešti, ali je isključen s obaju sveučilišta te mu je zabranjeno daljnje studiranje na sveučilištima u Austro-Ugarskoj Monarhiji.
Zalagao se za poštivanje prava hrvatskoga naroda na samoopredjeljenje i stvaranje hrvatske neutralne seljačke republike. Između dva svjetska rata osnovana je najprije Hrvatska republikanska seljačka stranka, a kasnije i Hrvatska seljačka stranka kojoj je bio na čelu.
U veljači 1927. HSS je napustio koaliciju s radikalima te prešao u opoziciju prihvaćajući suradnju s Pribićevićevom Samostalnom demokratskom strankom(SDS), čime je u studenome 1927. osnovana Seljačko-demokratska koalicija (SDK) kao opozicija prema beogradskom režimu.
Ubrzo su zastupnici Radikalne stranke u Narodnoj skupštini počeli prijetiti ubojstvima HSS-ovim zastupnicima što je kulminiralo 20. lipnja 1928. kada je u beogradskoj skupštini radikal Puniša Račić ubio zastupnike hrvatske zastupnike HSS-a Đuru Basaričeka i Pavla Radića, a ranio Ivana Pernara, Ivana Granđu i Stjepana Radića. Stjepan Radić je umro od zadobivenih rana.
Zbog svoje mučeničke smrti stekao je u hrvatskom narodu ime koje se je često prizivalo kao simbol otpora beogradskom režimu, bilo kraljevskom ili komunističkom. U hrvatskom narodu ostao je zapamćen kao vođa naroda u teško doba za Hrvate početkom 20. stoljeća u vrijeme stvaranja versaillske velikosrpske Jugoslavije.
You must be logged in to post a comment Login