Dostojanstveno radno vrijeme i slobodna nedjelja

Europa se danas nalazi pred nekoliko bitnih izazova koji će u velikoj mjeri utjecati na njezinu budućnost, a jedan od tih izazova svakako je i demografski izazov u kojemu nesigurnost posla i teški i neprimjereni radni uvjeti imaju negativan utjecaj na postizanje ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života. Takvi uvjeti rada su nažalost posebno dobro poznati zaposlenima u trgovačkom sektoru. Zbog te je situacije hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir u nekoliko navrata tražila da se osigura dostojanstveno radno vrijeme i slobodna nedjelja za sve zaposlene.

Često se naglašava kako radnik ne smije raditi više od propisane satnice te kako treba biti više plaćen ako radi nedjeljom i praznicima, no praksa to demantira. Zastupnica Petir rekla je kako zaposleni u uslužnom sektoru u Hrvatskoj, od kojih su većina žene, rade i po tri tjedna bez prekida i bez i jedne slobodne nedjelje. Naglasila je da su brojna istraživanja potvrdila da rad nedjeljom negativno utječe na zdravlje radnika: uzrokuje emocionalnu iscrpljenost, konstantan stres i psihosomatske smetnje.

„Takav radnik/ca ne samo da ne posvećuje dostatno vrijeme članovima svoje obitelji, već je tijekom onog vremena koje s njima provodi “odsutnog duha“. Sve se to negativno održava na uspjeh braka, razvoj i ponašanje djeteta te na vrijeme koje se posvećuje starijim osobama“, konstatirala je Petir te podsjetila kako radnicima pravo na tjedni odmor može biti određeno u neki drugi dan osim nedjelje, ali da takav nadomjestak nije zadovoljavajuće rješenje, budući da drugi članovi obitelji taj dan nemaju slobodan. Osim toga, kako je rekla, u tradiciji je europskih naroda da obitelji budu okupljene upravo nedjeljom.

Prema informacijama koje joj je na njen zahtjev dostavila Služba Europskog parlamenta za istraživanje, nema jedinstvenog rješenja na razini EU, pa tako vlasnici sami odlučuju o radnom vremenu svojih trgovina u Hrvatskoj, Bugarskoj, Češkoj, Danskoj, Estoniji, Irskoj, Italiji, Latviji, Litvi, Mađarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji i Švedskoj.

Cipar, Finska, Luksemburg, Malta, Portugal i Španjolska imaju točno propisano vrijeme u kojima trgovine mogu biti otvorene nedjeljom i nacionalnim praznikom, a to vrijeme u velikoj će mjeri ovisiti o dobu godine te je li mjesto turističko ili ne. Austrija, Belgija, Francuska, Njemačka, Grčka i Nizozemska zabranjuju rad nedjeljom, no postoje izuzeci poput benzinskih postaja, pekara, turističkih područja i sl.

Zanimljiva je situacija u Ujedinjenom Kraljevstvu – dok u Škotskoj ne postoje nikakve zabrane rada nedjeljom, u Engleskoj, Walesu i Sjevernoj Irskoj rad nedjeljom je zabranjen, a izuzetak su trgovine veće od 280 m² koje mogu biti otvorene između 10.00 i 18.00 sati. Također, Zakon o radu u Engleskoj i Walesu štiti pravo radnika da odbiju raditi nedjeljom te da im se isplaćuju prekovremeni sati i slobodni dani za rad na državne praznike.

I s ekonomskog aspekta, puno je argumenata za zabranu rada nedjeljom. Nasuprot tvrdnji da će se kroz rad trgovina nedjeljom povećati broj zaposlenih u uslužnom sektoru, dolazi do suprotne pojave. Prema studiji koju je u ožujku 2015. godine objavio britanski Centre for economic performance, u zemljama koje nemaju zabrane rada nedjeljom ipak može doći do smanjenja radnih mjesta u trgovini.

Prema podacima Eurostat-a, u zemljama članicama EU koje nemaju zabrane rada nedjeljom (Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Mađarska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Švedska i Hrvatska) zaposlenost u nespecijaliziranim maloprodajnim trgovinama u razdoblju od 2008. godine do 2013.godine ipak se smanjila, osim u Bugarskoj, Slovačkoj i Švedskoj. Najviše se smanjila u Danskoj i to za čak 31, 27%.

Drugačija je situacija u zemljama koje imaju točno propisano vrijeme u kojima trgovine mogu biti otvorene nedjeljom i nacionalnim praznikom i koje zabranjuju rad nedjeljom (Austrija, Belgija, Cipar, Finska, Francuska, Grčka, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Ujedinjeno Kraljevstvo). U tim zemljama zaposlenost je rasla, osim u Grčkoj i Španjolskoj. Tako je u Njemačkoj zaposlenost povećana za čak 21%, a u Nizozemskoj i Cipru za 16%.

Nespecijalizirane maloprodajne trgovine ne mogu se boriti s rastućom konkurencijom velikih lanaca te su mali trgovci prisiljeni zatvarati svoje trgovine. Očigledno je da rad trgovina nedjeljom prvenstveno pogoduje velikim trgovačkim lancima, često u stranom vlasništvu, a na štetu malih, domaćih trgovaca u specijaliziranim trgovinama koji su i najugroženija skupina trgovaca.

Provedena studija također je pokazala da rad trgovina nedjeljom ne znači i povećanje ukupnog prometa roba i usluga. Službeni podaci Eurostat-a pokazuju kako je ukupan promet roba i usluga na razini Europske unije rastao od 2008. godine pa do 2014. godine, međutim promet je rastao i u zemljama članicama koje imaju ograničenje rada trgovina nedjeljom (Austrija, Belgija, Cipar, Finska, Francuska, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Ujedinjeno Kraljevstvo) i u zemljama članicama koje nemaju ograničenja rada trgovinama nedjeljom (Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Litva, Poljska, Slovačka, Švedska). Ista je situacija što se tiče pada prometa roba i usluga.

Hrvatska u razdoblju od 2008. godine pa do 2014. godine bilježi  pad prometa u nespecijaliziranim trgovinama na malo u iznosu od skoro 12%, a broj zaposlenih u tim trgovinama smanjio se također za 12,5%.

Dužim radnim vremenom trgovina rastu troškovi zaposlenika i drugi vezani troškovi, pa je za očekivati i rast cijena u trgovinama koje rade nedjeljom.

Sandra Parthie s Kölnskog instituta za ekonomska istraživanja predstavila je na sastanku Europske interesne skupine o ravnoteži između poslovnog i privatnog života kojoj je zastupnica Petir članica, statistike iz 2010. godine i Europsku anketu o radnim uvjetima po kojoj u Europi najgore stoje Rumunji kojih više od 28% radi više od 45 sati tjedno, a najbolje Finci kojih samo 5% radi više od 45 sati tjedno.

U Rumunjskoj također najveći postotak ljudi radi više od 10 sati dnevno i to otprilike 5 puta mjesečno, a u Austriji i Španjolskoj u prosjeku samo jednom mjesečno ljudi rade više od 10 sati dnevno.

Kada govorimo o Hrvatskoj, Hrvatska nije obuhvaćena Europskom anketom o radnim uvjetima budući da tada 2010. godine nije bila članica EU, no Parthie je Hrvatsku posebno istaknula kao loš primjer rada nedjeljom.

Prema Eurostatovoj statistici iz 2015. godine, u Hrvatskoj 35% ljudi radi nedjeljom što je najviše u Europi. 8.3% hrvatskih radnika radi gotovo svake nedjelje, a 28.3% ponekad radi nedjeljom. Pri tome je Hrvatska u ovoj drugoj skupini daleko ispred svih drugih zemalja EU, što ju u konačnici postavlja i na prvo mjesto u radu nedjeljom.

U Italiji 80% ljudi nikada ne radi nedjeljom, a uobičajeno nedjeljom najmanje ljudi radi u Portugalu. U Njemačkoj u prosjeku više od 45 sati tjedno rade oni koji imaju fakultetsku diplomu, 73% ljudi nikada ne radi nakon 22 sata radnim danom, 60% ljudi nikada ne radi nedjeljom u Njemačkoj dok ih 19% radi rijetko kad.

Marijana Petir je ranije u dva navrata, kao zastupnica u Hrvatskom saboru predlagala izmjene Zakona o trgovini koje su i usvojene, a kako bi se radnicama u trgovini osigurala slobodna nedjelja i dostojanstveno radno vrijeme, no oba puta Ustavni sud je stavio Zakon van snage zbog prigovora trgovačkih lanaca.

Petir je rekla da se ovim problemom bavi na europskoj razini te da bi voljela da nova hrvatska Vlada ovaj problem uvrsti kao prioritet u svoj program rada. Ako uspijemo pomiriti privatni, profesionalni  i obiteljski život utjecat ćemo ne samo na dobrobit pojedinaca, već i na dobrobit društva u cjelini.