Homer u svojoj Odiseji piše kako je božica Kirka mješavinom vina i začina očarala Odisejeve mornare, što je također gruba receptura za taj nektar, dakle, začinjeno vino.
U srednjem se vijeku kuhano vino i nazivalo Ypocras ili Hipocris, prema Hipokratu koji ga je po predaji osmislio, a u četrnaestom ga stoljeću Englezi nazivaju “mulled wine”, što je varijacija na “muddled” (u prijevodu: zbrkan), a to se pak vjerojatno odnosilo na stanje uzrokovano pretjeranom konzumacijom kuhanog vina, i to slabije kvalitete.
– U Njemačkoj i Austriji u 17. i 18. stoljeću mješavina vina i začina grijala se vrućim žaračem, inače čestim rekvizitom za mučenje!
Zanimljivo je i da Francuzi kuhano vino pojačavaju konjakom, dok u hladnim nordijskim zemljama isti napitak zovu “glog”(grog ili kawa) jer je bogatiji za votku, akvavivu i gorku naranču.
A nakon što je Charles Dickens kuhano vino opisao u svom djelu “Božićna priča”, taj nektar je postao neizostavni dio blagdanske tradicije po cijeloj Europi…
Normativ za šest osoba:
– 4 velike žlice šećera ili med
– 3 dl vode – 1 litra kvalitetnog vina (crnog)
– 1 vrećica vanilija šećer – 2 žlice mljevenog cimeta
– 4 klinčića – pola male žlice naribane narančine kore
Način pripreme:
U posudu za kuhanje staviti šećer da se počne topiti (karamelizirati). Dodati vodu na karamelizirani šećer, te na laganoj vatri pustiti da se otopi.
Dodati: cimet, vanilin šećer i klinčiće, promiješati i dodati vino i naribanu narančinu koru. Zagrijati do vrenja, ali ne dopustiti da prokuha. Pokriveno ostaviti par minuta i poslužiti u toplim šalicama ili u čašama s drškom (grog). Ako koristite med, med se dodaje u vodu, a sve ostalo je isto. Poslužiti u toplim šalicama ili u čašama s drškom.