Središnje slavlje ekumenskog hoda ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana održano je u nedjelju 21. siječnja u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku.
Tom prigodom svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s povjerenikom za ekumenizam i dijalog vlč. Branimirom Motočićem, generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i supsidijarom katedralne župe preč. Milanom Begićem, vikarom katedralne župe Vedranom Pejakom-Pašićem. Slavlju je nazočio i g. Pavao Krešić, predsjednik sinode Evangeličke crkve kao i vjernici kršćanskih Crkava s područja Biskupije.
U homiliji biskup je rekao kako ovu svetu Euharistiju na treću nedjelju kroz godinu slavimo s posebnom nakanom i molitvom za jedinstvo svih kršćana. Biskup je i podsjetio kako se ovogodišnja ekumenska molitva održava pod geslom „Desnica tvoja, Gospodine, snagom se prodiči“, što je rečenica iz odlomka Knjige Izlaska.
„Naime, svake godine jedna zemlja ili krug zemalja bira moto i priprema tekstove za molitvenu osminu za jedinstvo kršćana, koja se odvija svake godine od 18. do 25. siječnja. Tako su ove godine geslo i tekstove pripremili kršćani s Karipskih otoka, dakle iz srednje i južne Amerike. Oni su izabrali ovaj odlomak Svetoga pisma iz Knjige izlaska zato što su ti narodi prije otprilike petsto godina doživjeli kolonizatorsko nasilje, porobljavanje te iskorištavanje u kojem se također odvijala i evangelizacija. Premda su Riječ Božju donijeli kolonizatori, oni su u svojem novom robovskom položaju u njoj prepoznali snagu da se Božjom pomoću bore za svoje ljudsko i narodno dostojanstvo, za oslobođenje i pravdu. I to se postepeno sve više ostvarivalo te i oni danas mogu pjevati – zajedno s Mojsijem i Mirjam, te svim Židovima koji su Božjom snagom bili oslobođeni iz egipatskog ropstva ovu pjesmu Gospodinu kojom ga časte kao svoga osloboditelja. Desnica se Božja proslavila, njih je spasila, a Egipćane kaznila.
Tako su oslobođeni i Židovi, i narodi Karipskih otoka, a možemo reći i naš hrvatski narod. Ni jedan čovjek i ni jedan narod nije stvoren da bude rob drugom čovjeku i drugom narodu. To ropsko stanje Bog se sam uključio prevladati da svi ljudi imaju jednako dostojanstvo sinova i kćeri Božjih. Slobodno možemo reći kako je i naš hrvatski narod živio više stoljeća – poput Izraelskoga – u ropstvu: u Austrougarskoj, u Jugoslaviji… sve dok nije narod na najdemokratskiji način odlučio da želi samostalnu državu. I sam Bog nam je pomogao, izveo nas iz ropstva, s krunicom oko vrata i u ruci, svi mi, i naši branitelji i naši molitelji, izborili smo slobodu. Stoga treba Boga veličati, treba i naš narod zahvaljivati, treba graditi svoju budućnost na tom iskustva“, podsjetio je biskup.
Govoreći o drugom čitanju u kojem Pavao Korinćanima govori kako „prolazi obličje ovoga svijeta…“ (1Kor 7, 29-31), biskup je rekao kako nas privremenost života na zemlji najbolje upozorava da se trebamo brinuti za vječna, a ne za prolazna dobra.
„Vječno je dobro sloboda djece Božje jer takvi ćemo se – i samo takvi moći – pojaviti pred licem Božjim. Da bismo postali slobodni, potrebno je da se odriješimo raznih navezanosti, obzira i prizemnih dobara koja nas vežu za zemaljsko. Riječ ‘slobodan’ i ‘prost’ znače isto: naime, otud dolazi i riječ ‘oprost’ i ‘oproštenje’ – kada drugome opraštamo, mi ga tada odrješujemo, tj. oslobađamo od njegove krivnje i on je slobodan. Leti k’o ptica slobodna… I mi, kada molimo oproštenje i primamo ga, bivamo oslobođeni, odriješeni da prosto tj. slobodno idemo kroz život, neopterećeni teretom krivnje. Tako možemo postati prava braća i sestre u Kristu, i to je put za zbližavanje naših kršćanskih Crkava, naših zajednica – preko pojedinačnih i zajedničkih naših oproštenja odnosno oslobođenja“, poručio je okupljenima biskup Košić.
Nakon popričesne molitve okupljenima se obratio g. Krešić. Govoreći o ekumenizmu i zajedništvu Krešić je istaknuo kako je u Crkvi sva istina vezana za osobu, a to je Krist.
„Ta riječ, istina, u Novom zavjetu se nikada ne spominje sama već u paru s riječi ljubav. Ekumenski pokret u velikoj se mjeri mora zahvaliti Drugom vatikanskom koncilu i papi Ivanu XXIII. koji je proizveo duboke promjene i koji je pokrenuo hod zapadnih crkava jednih prema drugima, da se susretnemo i da zajedno hodamo prema Kristu i što smo Kristu bliži to smo bliži jedni drugima. Mi smo zapravo nevjerojatno slični jedni drugima, sličniji nego što su bile razlike unutar prve crkve. Dugo smo podijeljeni i nije lako to prevladati, ali mislim da naš put treba biti takav da Srbi budu najprije kršćani, pa onda Srbi, a da Hrvati budu najprije kršćani, pa onda Hrvati. Mi protestanti također moramo biti svjesni da smo mnogo puta bili zadrti i da nismo u posjedu istine. Kao i svi drugi s potpunom istinom susrest ćemo se tek kada sretnemo Gospodina, a do tada gledajmo jedni u drugima braću povezanu Kristovom ljubavlju. To je put kojim trebamo hodati i na koji nas Gospodin poziva“.
Na kraju je svima okupljenima zahvalio i vlč. Motočić. „Nama u Sisačkoj biskupiji ovakva slavlja nisu samo tu da bi se reklo da se nešto dogodilo. Mi želimo da se nešto dogodi u nama i da pridonosimo ekumenskom hodu i tome da ćemo kao vjernici biti sve bliže. Upravo me u tom duhu raduje svaki susret s braćom iz drugih crkava. Posebno zahvaljujem svima vama koji nosite na srcu jedinstvo kršćana i molite na ovu nakanu“, zaključio je vlč. Motočić.
Misno slavlje animirao je Biskupijski zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice.
(SV)
