Sisačka župa sv. Josipa Radnika svečano je u utorak 1. svibnja proslavila blagdan svog zaštitnika te 50. obljetnicu osnutka župe i dolaska franjevaca konventualaca u Sisak. Središnje svečano misno u župnoj crkvi predvodio je provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević u zajedništvu s generalnim vikarom Sisačke biskupije mons. Markom Cvitkušićem, provincijalnim vikarom fra Tomislavom Glavnikom, kancelarom biskupije mr. Jankom Lulićem, domaćim župnikom fra Rokom Bedalovom i dvadesetak svećenika.
U homiliji čestitajući župniku i okupljenima župljanima ovu veliku obljetnicu fra Josip je rekao kako u ovom vremenu sekularizma, različitih ideologija i utopija, ova župa je svjetionik u koji su mnogi ugradili svoje živote, vrijeme, talente i srca. „Ovo je plodna župa, obilna dobrih i svetih obitelji i divnih zvanja, ali još uvijek nije ono što bi mogla postati. To nam najbolje otkriva današnja Riječ Božja. Ne bih želio da nam olako promakne, uslijed bujice osjećaja zbog ovakvo značajne obljetnice, da se ne zatvorimo poruci koju nam danas Riječ Božja želi predati. Prije svega jedna rečenica snažno me dotakla u današnjem Evanđelju u kojem Isusovi slušatelji, zadivljeni njegovom mudrošću i silama koje su iz njega izlazile, reagiraju neočekivano postavljajući pitanje: ‘Nije li ovo sin drvodjeljin?’ Ne čini li vam se da je u ovoj rečenici puno prezira. Isus nije studirao ni na Oxfordu ni na Cambrigeu… On je sin drvodjeljin, majke neuke kojoj zanimanje ni ne spominju. I danas postoje deficitarna zanimanja, ona za koja se ljudi ne odlučuju jer nisu na dobrome glasu. Biti čistačica, pralja, drvodjelja, tesar, gleda se na njih malo s visoka kao da su to zanimanja za neke manje sposobne ljude. I što konstatiraju slušatelji Isusovi? Odakle mu ta mudrost, ako je nije stekao u najboljim školama u koje su oni išli. Tko mu je to darovao? Sami su izrekli i odgovor: ‘Ma nije li to sin drvodjeljin?’ Ali njihova intelektualna oholost paralizirala ih je da se okrenu Josipu, da se okrenu onome koji je Isusa poučavao i da sami uđu u tu školu. Bili su preoholi i preponosni da bi njih jedan drvodjelja poučavao. I danas braćo i sestre prevladava taj jedan mentalitet nepovjerenja u obitelj, da obitelj, zdrava obitelj može iznjedriti zdravu, normalnu, mudru i uravnoteženu djecu. Ne treba nikakva velika filozofija i škola nego treba srce koje ljubi, obitelj koja moli, koja je na koljenima i koja pošteno radi“, rekao je propovjednik.
Na kraju fra Josip je ustvrdio kako je u ovoj pedesetoj obljetnici potrebno gledati prema budućnosti. „Budućnost jesu naši radnici, jest čovjek koji raste u zdravoj obitelji i koji stječe prirodnu mudrost koju naraštaji predaju jedni drugima. Danas je puno učenosti, ali premalo mudrosti i premalo svetosti. Dano nam znanje godi našoj oholosti i taštini. Nisam protiv znanja jer ono potiče od Boga, ali naš stav prema znanju često je pogrešan. Za postizanje svetosti treba ljubavi jer nema služenja bez ljubavi i što je više ljubavi to je veća raspoloživost za služenje“, zaključio je fra Josip čestitavši još jednom župljanima obljetnicu.
Na kraju slavlja okupljenima se obratio župnik fra Roko Bedalov zahvalivši svima koji su tijekom proteklih godinu dana sudjelovali u pripravi proslave ove obljetnice kroz Franjevačke pučke misije, Euharistijsku pripravu i snimanje dokumentarno-igranog filma o povijesti župe. Fra Roko je posebno zahvalio i fra Anđelku Sesaru, dugogodišnjem župniku ove župe, a koji je od subote 28. travnja do ponedjeljka 30. travnja predvodio trodnevnu duhovnu pripravu.
Proslava blagdana župe zaključena je večernjim misnim slavljem i humanitarnim koncertom za Emanuela i Domagoja na kojem je nastupio Đani Stipanićev i Orkestar panonske šansone.
