Sisak je s pravom postao gradom pjesništva i pjesnika, jer već dvadeset dvije godina Ogranak Matice hrvatske Sisak organizira pjesničku manifestaciju Kvirinove poetske susrete na kojima sudjeluju ugledni hrvatski pjesnici i pisci.
Od ideje koja je začeta 1991. godine, kada su u Sisak dolazili mnogi hrvatski pjesnici,pisci i drugi umjetnici,samoorganizirani u Satniju hrvatskih umjetnika koja se suprotstavila agresiji na Hrvatsku JNA i paravojnim srpskim postrojbama pa do 1996. godine kada su održani prvi Kvirinovi poetski susreti do danas možemo kazati da su Susreti najznačajnija pjesnička manifestacija u Hrvatskoj.
Teško je nabrojati sve koji su u tom periodu pohodili Sisak, lakše bi bilo nabrojati pjesnike i pisce koji nisu sudjelovali. Više od stotinjak sudionika pjesničkim ugledom promicali su Sisak i stvorili od njega – grad pjesništva i pjesnika.
Susreti nose ime po zaštitniku Grada Siska, biskupu i mučeniku sv. Kvirinu, sedmom sisačkom biskupu u vrijeme cara Dioklecijana i progona kršćana. On je iz Siska bio prognan i u Mađarskoj osuđen na smrt bacanjem u rijeku s mosta i s mlinskim kamenom oko vrata. Postao je mučenikom i proglašen je svetim. On nije samo patron Siska već i novoosnovane Sisačke biskupije. Sveti Kvirin svjedočio je vjeru, koje se nije odrekao ni u času smrti – pjesnici svjedoče istinu i ne odriču je se unatoč nerazumijevanje mnogih.
Na Susretima se dodjeljuju nagrade: Plaketa sv. Kvirina, rad akademskog kipara Zlatka Brkića, kao najveće priznanje jednom od sudionika za ukupan doprinos hrvatskom pjesništvu. Ovu prestižnu nagradu dobili su: Stjepan Vladimir Letinić,(1997.) za inicijativu pokretanja Susreta, Tito Bilopavlović (1998.), Miroslav Mađer (1999.), Dragutin Tadijanović (2000.), Zvonimir Mrkonjić (2001.), Zvonko Maković (2002.), Branimir Bošnjak (2003.), Borben Vladović (2004.), Milorad Stojević (2005.), Slavko Jendričko (2006.), Ivan Rogić Nehajev (2007.), Branko Čegec (2008.), Tea Benčić Rimay (2010.- posthumno), Sonja Manojlović (2011.), Boris Domagoj Biletić (2012.), Krešimir Bagić (2013.), Delimir Rešicki (2015.), Petar Gudelj (2016.), Miroslav Mićanović (2017.) i Branko Maleš (2018.)
„Poetički korijeni Maleševa lirskog iskustva nalaze se u tradiciji avangarde, nadrealizmu i pjesništvu iskustva jezika, a njegovo teorijsko utemeljenje u semiotici i dekonstrukciji. Kritika je Maleševu poeziju okarakterizirala kao „sinkretičnu“ (Milanja), kao „štivo prekoračenja“ (Mrkonjić) te joj pripisala antropologičnost i vitalizam kao bitne oznake. Pjesnički tekst Branka Maleša brisani je prostor na kojemu se susreću i preosmišljavaju raznorodne proizvodne prakse i strategije (npr.: videospot, reklama, rock glazba, pop art, citat, dosjetka itd.). Taj je tekst intermedijalan, mikrotematičan, iza njega stoji logika pastiša koja u isti tren afirmira i osporava, ponavlja i mijenja. Pjesma u Maleševoj izvedbi mistificira sam čin pisanja, usredotočuje se na fragment, pokazuje interes za obično i svakodnevno, a događa se u vrtoglavoj anagramskoj igri označitelja koja lirski govor lišava mimetizma i približava ga „čistoj“ umjetničkoj gesti. Lirski opus Branka Maleša jedinstven je događaj hrvatskoga pjesništva, jedan od onih koji se pamte i koji kulturu kojoj pripadaju čine boljom.“- istaknut će u Obrazloženju nagrade predsjednik prosudbene komisije Krešimir Bagić.
Branko Maleš je objavio sedam pjesničkih knjiga: Tekst (1978), Praksa laži (1986), Placebo (1992), biba posavec (1996), Trickster (1998), Vertigo (2010) i Mutno (2017). Javljao se i u ulogama dramatičara, kritičara, esejista, antologičara i kolumnista o čemu među ostalim svjedoče knjige Zbornik off poezije (ur., 1979), Crveni zec (1989), Goethe u samoposluživanju (s D. Karamanom, 1989), Treniranje države (1994), Vani i unutra (1995), Prozori spavaćih soba (1997), Male ljubavi (2000), Razlog za Razliku (2002), Poetska čitanka suvremenog hrvatskog pjesništva (2010) i Poetske strategije 20. stoljeća (2010). K tome priredio je dvadesetak kritičkih izbora iz djela hrvatskih pisaca te uređivao novine i časopise u rasponu od Republike i Mosta do Oka i Heroine.
Nagrada za najbolju knjigu poezije autoru do 35. godina dobili su pjesnici: Ivica Prtenjača, Drago Glamuzina, Damir Radić, Romeo Mihaljević, Marijana Radmilović, Ana Brnardić, Marko Pogačar, Franjo Nagulov, Branislav Oblučar, Vanja Jambrović, Davor Ivankovac, Nataša Nježić, Alleksandar Hut Kono, Goran Gatalica a ove godine,2018., nagrada je pripala Moniki Herceg za knjigu Početne koordinate.
„Monika Herceg svoje pjesme gradi gotovo matematičkom preciznošću, prati mijene u prirodi i mijene u životu čovjeka. Miješaju se lirične slike iz djetinjstva i miris jeseni, prožet prizorima smrti ili nagrizanja, ugriza, uboda, izjedanja. I kao da se u tim dojmljivim analogijama mikrokozmos i makrokozmos povezuju kroz slike propasti i kraja. I kao da se unatoč općem rasapu želi zadržati neki smisao života, ocrtati neki puni krug, koncentrična kružnice, zdrava jezgra. Velike zelene zmije koje se pojavljuju oko kuća postale su već kao stražari, one „prezimljuju kao mi“, pa se neraskidivim čini to supostojanje, taj egalitarni pristup svemu živom koji može izazvati zapitanost o samoj prirodi čovjeka, o esenciji života. Posebno je zanimljivo kad autorica opisuje život svoje obitelji, na neočekivan način stvara atmosferu fatalnosti, jer sitni događaji iz prošlosti ili pak prirodne pojave dobivaju hiperbolički važnu ulogu, koja iznimno utječe na život ljudi i na njihove sudbine, stvarajući čuda.“ – istaknut će izbornica Darija Žilić i nastavlja „poetiku Monike Herceg mogli bismo označiti i kao poetski magijski realizam, magmu u kojoj se miješa metafizičko s fizičkim, tvarnim, u kojem ljudi žive u nekom posebnom ekosistemu, izvan vremena, kao divlje zvijeri koje su ispale iz uređenog svijeta.“ Zbog inovativnosti i snažnog izričaja Monika Herceg zaslužuje nagradu Kvirin za knjigu poezije Početne koordinate objavljenu između dva Susreta.
Monika Herceg rođena je u Sisku, 1990. godine. Studentica je fizike na Sveučilištu u Rijeci. Srednju školu završila je u Petrinji. Živi u Zagrebu. Dobitnica je nagrade “Goran za mlade pjesnike” 2017. godine za rukopis pod nazivom “Početne koordinate”. 2018. godine joj je dodijeljena i prestižna nagrada “Na vrh jezika” za najbolji rukopis zbirke poezije, autora/ica do 35 godina starosti. Autorica se može pohvaliti i drugom nagradom na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino 2017. godine, te prvom nagradom na natječaju Bal u Elemiru – Sremčevi dani 2017.
