Župa sv. Petra u Ivanić-Gradu svečano je u petak 29. lipnja proslavila blagdan svog zaštitnika, a tom prigodom dugogodišnji župnik ove župe u miru i prvi generalni vikar Biskupije mons. Josip Ćorić, proslavio je i 50 godina misništva. Svečano misno slavlje u vjernicima ispunjenoj župnoj crkvi predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s mons. Ćorićem, domaćim župnikom vlč. Brankom Koretićem i desetak svećenika.
U homiliji i biskup je rekao kako ovo današnje dvostruko slavlje ima zajedničku poruku: „Svećenička služba je upravo ono što je i Petar apostol primio od Gospodina Isusa, svjedočiti njegovo Evanđelje! Na tome čestitam monsignoru i to očekujem i želim svima vama, draga braćo i sestre, naime, da svjedočite Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista“.
Govoreći o pročitanom prvom čitanju iz Djela apostolskih (Dj 12, 1-11) propovjednik je ustvrdio kako progoniti Crkvu često znači na prvom mjestu udariti na pastire. „Herod koji je i Isusa izrugao i sudjelovao kao mučitelj u njegovoj muci, sada daje pogubiti apostola Jakova, a Petra baca u tamnicu… Nasilnici uvijek misle da silom mogu riješiti ono što im se ne sviđa ili što ne razumiju, ali dok su – kako veli sveti Luka – ‘Petra čuvali u tamnici, Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega’. S jedne strane nasilnička vlast, s druge strane tiha Crkva, ali Crkva koja nije pasivna nego koja – moli. Molitva Crkve za Petra znak je povezanosti zajednice sa svojim pastirom. Tako je bilo i kad je bl. Alojzije Stepinac bio u zatvoru – vjernici su se molili i tiho svjedočili da su uz svoga pastira. I dok se nekima, koji ne vjeruju u moć molitve, to čini znakom nemoći i sredstvom za vlastito uspavljivanje, Bog koji čuje i razumije svoje vjerne uslišava njihove molitve i čudesno izbavlja apostola Petra iz tamnice. I naš je blaženi Alojzije doživio, premda je bio do kraja žrtva bezbožnog i nepravednog progona, da je Crkva koja se molila za njega i bila uz njega u godinama kušnji, po svojem prvom pastiru, nasljedniku svetoga Petra, papi Ivanu Pavlu II. njega proglasila blaženikom Svete Crkve. Zanimljivo je da se moćnici ovoga svijeta, koji se smatraju bogovima i ponašaju prisvajajući si božanske atribute, veoma povode za mišljenjem puka. Za Heroda se kaže da je – nakon što je dao mačem pogubiti apostola Jakova – vidio da je to bilo drago Židovima… pa je onda dao uhapsiti i Petra… Koliko god se silnici ponašaju samostalno i nameću svoju volju svima, osjetljivi su na mišljenje naroda. U Jeruzalemu nisu mogli Židovi drugo negoli biti na strani nasilja nad kršćanima, ali u Hrvatskoj za vrijeme zatočenja bl. Alojzija Stepinca, narod nije odobravao nasilje nad nadbiskupom i molio se za njegovo oslobođenje. A kad ga je sveti papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim, sjećam se, naš narod je plakao od sreće. Ipak i u prvom i u drugom slučaju Bog je taj koji vodi povijest a ne silnici ovoga svijeta, pa ma kako okrutno provodili svoju volju“, rekao je biskup istaknuvši za primjer i zatočene hrvatske generala u Haagu, za koje se također narod molio i koji su, usprkos očekivanju mnogih, 2012. g. bili oslobođeni te su mnogi to proglasili čudom, a narod je bio razdragan i plakao je od sreće.
Podsjetivši na bogat životni put mons. Ćorića biskup je rekao kako su sve to velika i čudesna djela Božja, na kojima treba Bogu zahvaliti. „Dakako, Bogu je danas na osobit način zahvalan naš dragi monsignor, ali na tome što je Bog darovao našem jubilarcu zahvaljujemo i svi mi, biskup, svećenici, i napose vi, dragi vjernici, kojima je on svojim životom i radom služio i služi. Jedan svećenički život, ma na kojoj službi bio i u kojem god mjestu bio, dan je vjernicima da im poslužuje Božju milost. Koliko krštenja, koliko svetih pričesti, koliko ispovijedi, koliko bolesničkih pomazanja, koliko vjenčanja, koliko sprovoda… koliko svetih misa, koliko susreta s ljudima, koliko vjeronauka i župnih kateheza… Sakramente i blagoslovine zabilježile su župne matice, ali onu utjehu i dar milosti Božje zna samo Bog. I kada sve učinimo, znamo, sluge smo beskorisne jer smo svjesni da je to Bog učinio po nama. Zato još više zahvaljujemo njemu što nas je smatrao sposobnima povjeriti u naše krhke i nedostojne ruke svoju božansku milost. Zar baš danas na osobit način naš mons. Josip nema razloga iskreno reći zajedno sa svetim Petrom: Sad uistinu znam da mi je sve to Gospodin učinio“.
Na kraju biskup je zaključio kako je slaviti 50 godina vjernog života u službi Crkvi i narodu velik i lijep jubilej te velik i lijep razlog da se Bogu kaže: Hvala. „Neka zajedno sa svetim Petrom koji je ispovijedao pravu vjeru, koja je temelj naše vjerničke zajednice okupljene oko Uskrsnulog Krista i naš slavljenik i svi mi s njime ustrajemo u boju vjere za Kraljevstvo nebesko i svi zavrijedimo primiti vijenac pravednosti“, zaključio je biskup.
Nakon popričesne molitve u ime župljana slavljeniku je čestitala prof. Vida Posut Škrgulja te u ime Grada gradonačelnik Javor Bojan Leš, odreda ističući velik trag koji je mons. Ćorić ostavio na ljude ovoga kraja. Na kraju svima okupljenima je zahvalio i mons. Ćorić poručivši im da je Bogu potrebno uvijek za sve zahvaljivati te zamolio da ga uključe u svoje molitve.
Na slavlju su sudjelovali i članovi Povijesne postrojbe Ivanić-Grada koje je biskup na kraju i blagoslovio, a animirao ga je župni zbor.
