Treće zavjetno hodočašće vjernika Biskupije i prvo hodočašće mladih u Svetište Majke naših stradanja u Goru održano je u subotu 29. rujna. Hodočašće kao i svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s rektorom svetišta preč. Paškom Glasnovićem, generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, kancelarom mr. Jankom Lulićem, povjerenikom za pastoral mladih vlč. Ivanom Grbešićem i tridesetak svećenika.
Slavlju je nazočilo i više stotina mladih i drugih hodočasnika pristiglih iz cijele biskupije, a njih oko stotinu pedeset došlo je pješice i biciklima iz Siska, Petrinje i Gline. Prije mise u Svetištu je održana i duhovna obnova za šezdesetak vjeroučitelja, a koju je predvodila s. Smilja Čirko, predstojnica Katehetskog ureda Biskupije, a kojoj su se pridružili i drugi pristigli hodočasnici.
Podsjetivši kako je danas blagdan svetih arkanđela Gabrijela, Mihaela i Rafaela biskup je govoreći o čitanju iz Knjige Otkrivenja svetog Ivana apostola istaknuo kako ono donosi prikaz života na nebu, gdje Božje prijestolje okružuju anđeli, časte ga i klanjaju mu se. „Arkanđeo Mihael i njegovi anđeli imaju posebno mjesto u nebu jer oni su pobjednici nad Zmajem, tj. đavlom. ‘Zbačen je Zmaj veliki, stara zmija — imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi’. I kad se to dogodi, može se klicati: ‘Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova’. Đavao je nazvan ‘tužiteljem braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim’. A pobjeda protiv đavla je izvojevana krvlju Jaganjčevom i dakako vlastitim svjedočanstvom i hrabrošću onih koji ‘nisu ljubili života svoga — sve do smrti’. To je dakle pobjeda koju nam je izborio Krist, ali koja se odigrava neprestano kroz čitavu povijest, tako što oni koji prihvaćaju Krista pobjeđuju, i to u samima sebi, odbacuju đavla i njegovo zavođenje, optuživanje braće i biraju ne smrt, nego život koji je Krist donio. To zaslužuje poziv: ‘veselite se, nebesa i svi nebesnici’. Možemo reći da je sveti Mihovil /ili Mihael/ simbol Božjeg borca i pobjednika – onaj tko se bori za Boga i Božje stvari i pobjeđuje Božjom snagom i milošću Isusa Krista. Ta je pobjeda svima nama darovana, ali je svi i svaki posebno trebamo prihvatiti i u nju se uključiti svojim borbama za dobro a protiv zla i zloga“.
U nastavku biskup je rekao kako su mladi današnjeg vremena na mnogim raskrižjima, a prvenstveno pred izborom: poći za Kristom ili lutati bez cilja ovim svijetom i životom. „Ne bojte se! Otvorite vrata svog srca Kristu – poruka je koju je mladima svih vremena uputio veliki prijatelj mladih papa sv. Ivan Pavao II. Mladi nadalje traže svoje životno zvanje, nesigurni su i danas više negoli ikada stoje pred više izbora i ne mogu se odlučiti. Različiti su motivi koji ih sputavaju, koji im taj izbor otežavaju… Bilo je uvijek onih koji su bili radikalni, koji su imali visoko postavljene ideale i nisu željeli krenuti putem za koji nisu bili sigurni kuda ih vodi. I pred svećeničkim i redovničkih zvanjem mnogi mladi su neodlučni, premda bismo mi koji ih promatramo mogli jasno reći da on ili ona imaju duhovno zvanje. No, to trebaju shvatiti oni sami. Zato se danas molimo za takve mlade, molimo se da im Duh Sveti prosvijetli pamet te jasno upoznaju svoj životni put, poziv u duhovno zvanje. Mnogi mladi ne mogu uspostaviti ni trajnu vezu u kojoj bi s mladom osobom drugog spola krenuli u avanturu ljubavi i osnovali obitelj. Boje se da još nisu spremni, da neće to moći. Pitaju se i stotine ih bojazni spopadaju pri tome. Je li to prava osoba, što će biti kad započnu zajednički život, hoće li imati ovo i ono, hoće li biti zadovoljni, imaju li potporu svojih najbližih, što drugi kažu, itd. i tako bez kraja i bez završetka. Vrtnja je to u krug i tako mnoge mlade duše ostaju usamljene velik dio života, dapače i čitav život jer – nisu imale hrabrosti odlučiti se. Molimo danas i za njih, da prihvate izazov, da se suoče s odgovornošću, da ne misle da sve moraju sami, da povjeruju da ih Bog kao najbolji prijatelj prati i da će ih obdariti svim milostima koje su im potrebne“, poručio je biskup dodavši kako taj naš poziv, bili mi svećenik, redovnik, redovnica; suprug, supruga, otac ili majka, nije naše vlastito iznašašće, nego put kojim vodi sam Bog koji je i uputio taj poziv i koji daje milost da tim putem idemo i na taj način njega proslavimo. „To je shvaćanje našeg kršćanskog poziva, u bilo kojem staležu ili zvanju mi bili. No, za to treba dar razlučivanja duhova, dar Duha Svetoga koji nas vodi, koji nam pokazuje put jer on je – Vođa na putu. Put je sam Krist, a cilj puta je nebeski Otac. O tome će za nekoliko dana i biskupi u Rimu razmišljati i raspravljati… molimo im svjetlo Duha Svetoga da bi čitava Crkva Božja još više mlade vjernike podržala u razlučivanju zvanja, u izboru onog što je njihov put, da pridonesu obnovi Crkve i autentičnom svjedočenju Isusa Krista“.
Na kraju biskup je pozvao i na osobitu molitvu za život, da bude djece i mladih, da se mladi ne iseljavaju iz svoje Domovine, te da mogu pronaći u svojem zavičaju svoje mjesto u školovanju, zaposlenju i stvaranju obitelji ili nalaženju duhovnog zvanja.
Nakon popričesne molitve biskup je šestero vjeroučitelja udijelio trajne mandate, a na kraju svima na trudu koji su uložili u organizaciju ovog hodočašća zahvalio je rektor preč. Glasnović. U programu nakon mise o svom pozivu svjedočili su župnik vikar iz petrinjske župe Sv. Lovre vlč. Hrvoje Zovko, te mladi bračni par Franciska i Filip Stupljanec iz župe Donja Kupčina, a hodočašće je završeno klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom.
