VIJESTI

Dvadeset i peta godišnjica mučeničke smrti vlč. Antuna Grahovara

Vlč. Grahovar bio je župnik sisačke župe Pohoda BDM

Vlč. Grahovar bio je župnik sisačke župe Pohoda BDM

Dvadeset i peta godišnjica mučeničke smrti vlč. Antuna Grahovara obilježena je u ponedjeljak 9. studenoga u crkvi Pohoda BDM na sisačkom Viktorovcu misom zadušnicom koju je predvodio sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji bili su kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, ekonom Biskupije mons. Zdravko Novak, domaći župnik vlč. Branko Koretić te svećenici Sisačko-katedralnog i Sisačko-pešćeničkog dekanata.

Vlč. Grahovar bio je župnik sisačke župe Pohoda BDM, a mučenički je ubijen 9. studenoga 1990. godine ubodima nožem u župnoj kući nadomak crkve u kojoj je danas smještena zajednica „Betlehem“.

U homiliji govoreći o vlč. Grahovaru, biskup je rekao kako je on po svom životu i djelovanju, ali i po svojoj smrti, ostavio neizbrisiv trag Božje dobrote i ljubavi. „Zato je zavrijedio da ga poštujemo i da u njemu častimo Gospodina koji ga je proslavio te nam ga dao za primjer dobrog pastira i kao mučenika koji se nije bojao za sebe, koji nije bio najamnik koji kad vidi vuka bježi, nego kao dobri pastir koji daje život za svoje ovce. Dapače, on se brinuo i za one koji nisu bili u njegovom ovčinjaku, ali kao dobar pastir i njih je želi okupiti u Božje stado. Bio je poznat upravo po tome što je volio svoje vjernike, ali i sve ljude kao svoju braću i sestre i svima pomagao“.



U nastavku biskup je istaknuo kako ovih dana pred našim očima osobito svijetli lik bl. Alojzija Stepinca čiju svetost i njegova djela dobrote osporavaju oni koji ne vole istinu. „Mi znamo da je on činio samo dobro, i to svima, i da je zato bio progonjen, mučen i ubijen, ali nije pobijeđen, nego kao Božja slika svima nama svijetli i nadahnjuje tolike kojima je teško, da ne klonu jer on je pobijedio i samu smrt budući da ga je Gospodin za koga je živio i umro uzeo k sebi i proslavio ga nebeskom slavom, što svi mi vjerujemo. Međutim sveti mučenici i prije i poslije svoje smrti smetaju, bivaju osporavani i odbacivani – dakako od onih koji ne vole istinu, ali bivaju i prihvaćani i štovani – od Božjeg naroda koji im se zagovara u svojim molitvama, utječe i biva uslišan jer velika je i moćna pomoć svetih Kristovih mučenika. No, da se ne bi i vlč. Antunu Grahovaru jednog dana dogodilo ono što se danas događa bl. Alojziju Stepincu, molim i pozivam sve vas, draga braćo i sestre, koji ste ga poznavali, koji ste s njime drugovali, surađivali, koji ste ga poznavali: dajte svoje svjedočanstvo vašem župniku, pismeno, koje vlastoručno potpišite da bismo ga i ovjerili i tako ostavili autentične dokaze o njegovom životu i mučeničkoj smrti“, potaknuo je biskup okupljene vjerenike te upozorio
neka nitko ne kaže da nije jasno zašto je ubijen župnik Tonči. „Neka nitko ne sumnja u njegovu žrtvu za Crkvu i za naš hrvatski narod! Jer njegova je mučenička smrt bila prvi krvavi događaj koji je najavio užasni rat protiv naše Domovine Hrvatske i velikosrpsku agresiju koja je željela uništiti sve hrvatsko i katoličko! Neprijatelji su vrebali koga bi prvoga ubili da tako započnu krvavi pir za koji su mislili da će im se isplatiti te da će ubiti i našu želju za slobodom hrvatskoga naroda i našu vjeru i našu budućnost.“



Govoreći o pročitanoj Božjoj Riječi iz Knjige proroka Ezekiela, biskup je istaknuo kako ona iznosi veličinu i važnost hrama Gospodnjeg. „Ovo je slika koja govori osobito o svetima ali i o svakom vjerniku u kojem je nastanjen Duh Božji koji je „rijeka žive vode“ jer kao što je Božji hram ono mjesto iz kojega zrači Božja blizina i Božji duh natapa zemlju, posvećuje ljude i duhovno obogaćuje svekoliki svijet, tako su to i Božji ljudi. Božji naime ljudi doista su prisutnost Božja u svijetu, nositelji Božje blizine i njegove milosti. Na poseban su način to mučenici koji su i svoj život dali za Boga, za vjeru i za Crkvu. Mi osjećamo da je i dobri župnik Tonči bio i ostao takav Božji čovjek, svjedok Božje ljubavi i blizine, onaj u kojem je zasjala veličina žrtve za druge. Naime, on kao prva žrtva pred Domovinski rat nama katolicima u Hrvatskoj, ali i svim ljudima koji su voljeli i vole mir, pravednost i dobre odnose među ljudima, vjerama i narodima, zorni je primjer da je mir bio žrtvovan, da je dobrota bila ubijena, da je Bog trebao biti uklonjen. No, je li se to i dogodilo? Ne, nije! Jer Boga nije moguće ukloniti budući da je on onaj koji sve drži i svime upravlja. Stoga ni njegovi učenici koji su glasnici Božje ljubavi ne mogu se ukloniti, ne mogu se ušutkati; nikoje zlo, nikoja mržnja, pa ni nasilje niti ubojstvo nije kadro sakriti njihovo svjetlo i ukloniti njihov sjaj. Mogli bismo s piscem Knjige Pjesme nad pjesmama reći: ‘da netko daje za ljubav sve što ima u kući, taj bi navukao prezir na sebe’ (Pj 8,7). Kao što nije moguće ukloniti sunce da ne sja, tako ni ljubav, dobrotu i Boga nije moguće ukloniti sa zemlje“, ustvrdio je biskup te zaključio: „Zahvalni za život i svjedočku smrt svećenika i mučenika Antuna Grahovara Bogu uputimo svoje molitve za Crkvu, za svakoga od nas, za naš narod hrvatski – da nas Gospodin sačuva od zla i da nas žrtva našeg brata, svećenika i mučenika zauvijek osvjetljava s ovog sisačkog brežuljka. Neka Kristova svjetlost koja je u njemu obasjava naš dragi grad Sisak, i žive i mrtve. Nas žive da slijedimo sveti primjer mučeništva i dobrote dobrog župnika Tončija, a mrtve da ovdje počivaju u miru i dočekaju dan uskrsnuća“.

Misu je animirala klapa Kolapjani.


 

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Otkaži odgovor

Više vijesti

Copyright © 2024 RSMinfo.hr Sva prava pridržana.

Exit mobile version