Posvećena obnovljena crkva Sv. Katarine u Divuši

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u srijedu 25. studenoga svečano misno slavlje u crkvi Sv. Katarine u Divuši tijekom kojeg je i posvetio ponovno podignutu i obnovljenu crkvu, na mjestu gdje je u Domovinskom ratu srušena prijašnja župna crkva Sv. Katarine, te je u oltar položio moći bl. Miroslava Bulešića.

Župna crkva Sv. Katarine Aleksandrijske, djevice i mučenice, svojom vizurom jedan je od glavnim simbola Pounja. U Domovinskom ratu srušena crkva bila je sagrađena 1699. i produžena 1719. godine, a crkvu su granatiranjem uništili pobunjeni Srbi i JNA, 3. kolovoza 1991. godine.

U koncelebraciji bili su domaći župnik vlč. Stjepan Filipec, kancelar biskupije mons. Marko Cvitkušić i svećenici Dubičko-kostajničkog dekanata predvođeni dekanom fra Stjepanom Jambošićem, a uz brojne župljane slavlju je nazočio i akademski kipar Ivan Kujundžić, autor novo-postavljenog oltara, tabernakula, ambona i krstionice izrađenih od bračkog kamena.

U homiliji biskup je podsjetivši na mučenički put sv. Katarine i bl. Miroslav istaknuo kako se danas slaveći blagdan zaštitnice ove crkve i polažući moći ovoga blaženika u oltar na određeni način spaja mučeništvo prvih kršćanskih stoljeća i mučeništvo današnjih dana koje se događa pred našim očima.

„Mučenici nisu bili samo u prvim stoljećima teških progona kršćana nego su tu kroz čitavu povijest Crkve sve do današnjih dana. Na neki način i mi smo pozvani prihvaćati žrtvu i biti mučenici. I sama grčka riječ ‘martyr’ znači svjedok. To su bili oni koju su svjedočili, a i Isus je rekao: ‘Duh će svjedočiti i vi ćete svjedočiti za mene’. Zato im je On i obećao Duha Svetoga da budu u sili i snazi Duha Božjega, da ne govore napamet, nego da o Isusu svjedoče, da imaju snagu i da se ne boje žrtve. Tako se ni sv. Katarina nije bojala i svojim je primjerom obratila tolike pogane te je ostala od četvrtog stoljeća svjetlo i primjer. Također, naš Miroslav Bušelić, a i bl Alojzije Stepinac, bili su nositelji vjere u nevremenu kada su komunisti željeli iz duša ljudi ukloniti vjeru u Krista“.

U nastavku biskup je rekao kako je cijelo Pounje natopljeno krvlju mučenika koji su branili svoje i koji su željeli mirno živjeti u svojoj domovini od turskih vremena, Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata. „Još je Tertulijan rekao: ‘krv je mučenika sjeme kršćanstva’. Žrtva mučenika uvijek je kroz povijest rodila nove kršćane i novi zanos, te izdržljivost da se vjernici ne odreknu vjere u Krista.
Neka ovo sveto slavlje probudi u nama ono što će se dogoditi u ovoj crkvi nakon posvete, a to je da će se ona osvijetliti, da iz tame i mi pređemo u svjetlo života, da naše muke i strahove prosvijetli uskrsli Krist i da nama dadne snagu da živimo novim životom radosti kojim ćemo svjedočiti o Kristu – Svjetlu svijeta“, zaključio je biskup.

Na kraju okupljenima se obratio vlč. Filipec zahvalivši biskupu i svima uključenima u obnovu ove crkve na uloženom trudu, te umjetnik Kujundžić koji je progovorio o inspiraciji za izradu inventara crkve.