Tradiciju da se prvi siječnja uzima kao početak nove godine uveo je Julije Cezar nakon reforme svoga kalendara koji se po njemu i nazvao – Julijanski.
To je bilo u skladu sa starom poganskom tradicijom i svetkovinama u čast Sunca koje je, po prilici u to doba, prošlo kroz prvi zimski solsticij i od toga trenutka noći postaju sve kraće, a dani sve duži – priroda je, dakle, upravo završila jedan svoj ciklus i sada slijedi obnova, novi život koji ima svoj zenit u ljetu, u obilju hrane, u žetvi.
Proslava Nove godine razlikuje se od zemlje do zemlje, od kontinenta do kontinenta. U Europi se novogodišnje slavlje odigrava uglavnom u ugostiteljskim objektima ili na okićenim gradskim trgovima, dok se u južnim krajevima Sjedinjenih Američkih Država slavi na taj dan svečanost ruža, održavaju se ponoćne povorke tisuća ljudi u šarenim odorama i s mnoštvom najrazličitijih zastava. U Japanu su gradovi svečano ukrašeni i održavaju se beskrajne vatrogasne parade, a u Kini je sve u znaku vatrometa i maski pomoću kojih se izgone zli duhovi.
No, bez obzira na te različitosti, jedno je sigurno: od godine koju je dočekao, skromno ili raskošno, već prema mogućnostima, svatko je nešto očekivao. Zaboravljalo se sve loše i sve su misli bile usmjerene prema budućnosti.
You must be logged in to post a comment Login