VIJESTI

Tijelovo u sisačkoj katedrali

Nakon misnoga slavlja slijedila je tijelovska procesija oko katedrale te kroz gradski park

Nakon misnoga slavlja slijedila je tijelovska procesija oko katedrale te kroz gradski park

Na svetkovinu Tijelova, Presvete Krvi i Tijela Isusova, u četvrtak 15. lipnja svečano misno slavlje u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s katedralnim župnikom preč. Markom Karačom, supsidijarom katedralne župe preč. Milanom Begićem i vikarom vlč. Robertom Jakicom.

 

 

U homiliji biskup je razmotrio ovu svetkovinu kroz sadržaj koji mu daju crkveni himni: PANGE LINGUA GLORIOSI – Usta moja, uzdižite,  LAUDA, SION, SALVATOREM – Hvali, Sion, Spasitelja i ADORO TE DEVOTE – Klanjam Ti se smjerno, tajni Bože naš.

 

 

„ADORO TE DEVOTE – Klanjam Ti se smjerno, tajni Bože naš, /Što pod prilikama tim se sakrivaš. /Srce ti se moje sasvim predaje, /Jer dok promatra te, svijest mu prestaje… Ovo je najpoznatija i najčešće pjevana pjesma koja nas poziva na klanjanje Kristu skrivenom u Svetom Kruhu i Vinu. Ipak pitanje je, je li to djelo slavnog teologa i mistika Tome Akvinskoga jer se u tekstu veli ‘vid i opip, okus varaju se tu’, što on ne bi tako rekao – jer ne varaju se osjetila koja niti ne mogu doprijeti do tajne koju može spoznati samo vjera. Također formulacija ‘vjerujem u oba, oba priznajem’ tvrdi nešto što nije teološki točno jer Bog i čovjek u Kristu nisu dva zasebna subjekta nego je – prema Kalcedonskoj formuli – Krist ‘jedan u dvije naravi’, dakle, božanskoj i ljudskoj, ali ne postoje dva Krista nego samo jedan. To je tzv. hipostatska unija ili jedna osoba u dvije naravi. Ipak ove pjesme su sve veoma poučne i pjevaju se od 13. stoljeća u Katoličkoj Crkvi te izražavaju našu veliku zahvalnosti i odanost Kristu koji nam je na svojoj Oproštajnoj večeri ostavio znak svoje nazočnosti – kruh i vino – u kojima je on sam trajno s nama prema obećanju: ‘Ja sam s vama  u sve dane, do svršetka svijeta“, rekao je biskup.

 

 

U nastavku biskup je istaknuo kako danas treba promišljati i o tome kako pronijeti taj susret s Kristom, slast vjere koju nam daje primanje Svete Pričesti, u svakodnevni život, na ulice i trgove naših gradova i sela, u naše tvornice, učionice, u naše urede i na sva radna mjesta, u sve naše obitelji, domove i sva mjesta gdje živimo i radimo.

„Simbolično to činimo noseći Presveti Oltarski Sakrament izvan crkve, prolazeći s njime po našim mjestima. I mi ćemo obići našu katedralu poslije svete mise, da bismo označili upravo tu zadaću koju nam je Krist dao, da idemo po svem svijetu i svima donosimo Evanđelje – Krista. No, pitamo se do kuda to smijemo, gdje je ta granica koja predstavlja našu ovlast i zadaću dobivenu od Krista. Nekada se, a to se čini i danas u nekim mjestima, čitavim gradovima i selima u dugim procesijama s pjesmama i molitvama prolazilo noseći Pokaznicu i u njoj Kruh života, Krista uskrsnuloga.

Jesmo li se mi to uplašili da ne smijemo ipak predaleko, pa obiđemo samo crkvu i brže se vratimo u nju? Hoćemo li tako reći da mislimo kako nije prikladno da se mi kršćani previše miješamo u društveni život našega grada, naše domovine, našeg svjetovnog života? Imamo li mi tu neku bojazan koja je ostala još iz doba kad je totalitarni bezbožni sustav zabranjivao Crkvi miješanje u svjetovne stvari? Ili smo podložni medijima i onima u javnom životu koji i danas ne vole Crkvu pa joj za svaki njezin iskaz brige za opće dobro zajednice i društva prišivaju nedozvoljeno miješanje u društvena i politička pitanja“, rekao je biskup dodavši kako je na to pitanje gdje je ta granica, do koje mjere smo mi svjedoci Krista i njegovih vrijednosti koje smo dužni živjeti i svima svjedočiti, teško odgovoriti.

 

 

„Ipak ako u dobrom duhu, željni pomoći, željni prožeti naše hrvatsko društvo Evanđeljem, ulazimo u svjetovno područje, onda to nije samo nama dopušteno, nego je to i naša obveza. Dakako, s blagošću i sa sviješću služenja. Molimo Gospodina Uskrsnuloga koji je prisutan u našim crkvama, koji je na našim oltarima, u svetoj misi u Kruhu i Vinu, koji nas čeka u Tabernakulu i kojega danas blagujemo, častimo i pronosimo našim mjestima, da nas uvijek vodi, da njega iznad svega ljubimo, da ga se ne stidimo, da njegove vrijednosti svjedočimo i unosimo u naš svijet, u naše hrvatsko društvo i tako prožmemo sve što god sami činimo i živimo, ali i one s kojima se susrećemo, Kristom Gospodinom“.

 

 

Nakon misnoga slavlja slijedila je tijelovska procesija oko katedrale te kroz gradski park, a misu i procesiju je animirao katedralni zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković.

(SV)


 

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Otkaži odgovor

Više vijesti

Copyright © 2024 RSMinfo.hr Sva prava pridržana.

Exit mobile version