U Gradskoj knjižnici i čitaonici Milivoja Cvetnića u Hrvatskoj Kostajnici održana je dvodnevna književna manifestacija „Dani bošnjačke knjige“, u sklopu EU projekta ‘Knjiga na kotačima’.
Pjesnikinja Ajka Tiro Srebreniković predstavila je svoju zbirku poezije „Susretanja“. Miroslav Mićanović i Branko Čegec pokrenuli su raspravu na temu „Književnost bez granica i preko granice“, dok je Maja Jurenić održala predavanje o pjesništvu Maka Dizdara.
Publika je uživala u Dizdarovoj Modroj rijeci u izvedbi Arsena Dedića. Modra rijeka pokraj modre rijeke Une u predvečer – takva je bila atmosfera te književne večeri u Hrvatskoj Kostajnici. Nakon predavanja razvila se diskusija između predavačice i publike o nepravdi siromaštva u kojem je živio Mak Dizdar i u kojem je također i umro.
Književnici Miroslav Mićanović i Branko Čegec moderirali su međusobni razgovor i komentirali zajedničku knjigu pjesama „52 dana“ koja je stvorena u dva različita svijeta, dva različita kontinenta i kulturna konteksta, a funkcionira kao cjelina – Čegec je pisao u Hrvatskoj, a Mićanović u Australiji.
Knjiga je nastala na temelju neopreznog pristanka da se onaj tko putuje u Australiju javi pjesmom i da će dobiti zasluženi odgovor. „52 dana“ zapravo je pjesničko i prijateljsko dopisivanje Branka Čegeca i Miroslava Mićanovića. Udaljenost i razdvojenost možda zvuče kao tematska nosiva mjesta ljubavne poezije, ali riječ o različitim prostorima i kulturama, o pisanju s istog i s različitog mjesta o onome što vide, doživljavaju, osjećaju i misle. Za obojicu je svakodnevno dopisivanja pjesmama, između Hrvatske i Australije bio izazov traženja teme, istraživanje oblika, stvaranje događaja u jeziku, gdje god da se jedan od dvojice sudionika nalazio.
Pjesme su, koliko god od toga jedan ili drugi bježali, nastale kao nagovor na pisanje pjesme, bavljenje poezijom i kad se to čini najmanje priličnim ili mogućim. Jedan se nije htio čuditi drugom kontinentu, nije htio pisati katalog svakodnevnih susreta, vodič kroz iznenađenja na putu, nije htio biti pjesnik-putopisac, pjesnik koji radi slikovnicu od vlastitog života, izvještava o onome što ga je plašilo ili u čemu je uživao. Drugi je postojano tražio osamu na mjestima gdje su ga poznanici zatjecali, prekidali u pisanju i odgovaranju, poticanju ili podsjećanju. Međusobno u mnogočemu različiti napisali su „interkontinentalnu“ knjigu pjesama 52 dana s toliko pjesama da im se i sami čude, da ih ne samo pamte samo kao svoje nego ih dijele onako kako su nastajale i govore o prošlom ili sadašnjem vremenu. Stilski i strateški različite postajale su jednake u različitom, nadopunjavale su se i iznevjeravale podjednako. I obrnuto: pisane su na putu sa zajamčenim povratkom i s nužnim odmakom, na putu u blisko: od djetinjstva do književnog života, od vijesti iz svijeta do obiteljskih, sentimentalnih, ogorčenih i pomirljivih uvida o sebi i drugima. Ozbiljno i tragično miješa se s ironijom, samoironijom, bijesom i bljeskom duhovitog, zaigranog i neponovljivog užitka pisanja. Ili se sve samo tako čini, upisivano je i dopisivano uporno i svakodnevno, iznenađujuće i poznato, poslano i čitano na WhatsAppu, što je bilo ne samo tehnička zadanost nego je utjecalo na druge tematske i stilske kontekste u 52 dana. Međutim, kao i uvijek, sve je prepušteno različitim čitanjima, interpretacijama, užicima, kako se to već s poezijom i knjigama događa: neizvjesno i radosno…
Na Danima bošnjačke knjige razvila se rasprava o formi književnosti o tradicionalnom shvaćanju poezije i postmodernom. Iako je publika imala različita shvaćanja poezije, afinitet prema samoj književnosti bio je zajednički svima. Upravo je ona okupila mnoge stanovnike Hrvatske Kostajnice i još jednom pokazala, kako je područje Banovine žedno kulturnih događanja.
