Cvjetnica u sisačkoj katedrali

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je na Nedjelju muke Gospodnje, Cvjetnicu, 9. travnja u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, svečano misno slavlje kojem je prethodio blagoslov maslinovih grančica i procesija kroz Gradski park, kao spomen Isusova ulaska u Jeruzalem.

U koncelebraciji bili su kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača, supsidijar preč. Milan Begić i vikar katedralne župe vlč. Robert Jakica.

U homiliji biskup je istaknuo kako Nedjelja muke Gospodnje ima dva dijela: prvi je spomen svečanog ulaza Kristova u Jeruzalem, a drugi je čitanje Muke Gospodina našega Isusa Krista po Mateju. „Nakon pročitanog odlomka Matejeva evanđelja o svečanom ulasku Gospodinovom u Jeruzalem (Mt 21,1-11), blagoslovili smo grančice i u povorci smo i mi ušli u ovaj Božji hram, da bismo se tako pridružili Kristu koji ulazi u Jeruzalem, na mjesto svoje muke.

On je ušao u svoj grad svečano praćen poklicima djece i naroda: ‘Hosana!’, pa ipak – Gospodin je to znao – bio je to početak njegove muke, koja je uskoro uslijedila. Isus je prihvatio klicanje naroda jer je znao što ga čeka. A mi smo pošli za njim želeći mu tako zasvjedočiti da smo blizu njegovoj patnji, da razumijemo što je on to za nas učinio i da mu mi iskreno kličemo i pozdravljamo ga kao svoga Kralja. Naime, mnogi Židovi koji su ga pri ulazu u Jeruzalem jednako tako pozdravljali i slavili ga, za nekoliko su dana od Pilata tražili ‘Raspni ga, raspni!’ Neobična je to psihologija mase, kada se pojedinac ne ravna vođen svojim vlastitim razborom nego je dio mnoštva koje je izmanipulirano i zato sad viče jedno, a sad posve suprotno.

Često se tako i danas događa s narodom koji zavode mediji, političari, s narodom koji se ne vodi razborom i interesima zajedničkog dobra, već strahom za sebe, za svoj posao, zato da ne izgubi neke povlastice, ponaša se suprotno od vlastitih stavova. No, Gospodin je bio svega toga svjestan jer je dobro poznavao što je to u čovjeku, kako se on ponaša. Znao je da mu je samo dobro činio, i da prema tome nitko nema nikakva razloga tražiti njegovu smrt niti mu ičim nauditi, ali s druge strane znao je da to neće biti presudno jer je njegova osuda bila već napisana.

Zapravo, Gospodin je poznavajući ljude došao već na samom početku, pri utjelovljenju, u naš svijet svjestan da ga neće dočekati odobravanje niti slava, već osuda i smrt“, rekao je biskup dodavši kako upravo o tome govore današnja misna čitanja, a posebno otpjevana Muka po Mateju.

U nastavku biskup je rekao kako Muka po Mateju (Mt 26,14 – 27, 66) prikazuje nekoliko drama koje se zbivaju u dušama i među akterima ovog potresnog događaja. „Prvo se pojavljuje – izdaja i izdajica Juda, a potom i zatajenje Petrovo. Sve se to događa i na blagovanju posljednje Isusove večere s apostolima, a onda u dvorištu upravitelja kamo dolazi Petar. Tu je i unutarnja Isusova drama u Getsemaniju, gdje on traži potporu svojih učenika u bdijenju s njime a koju ne nalazi. Juda je slabić, on Isusa predaje židovskim glavarima za novac, za 30 srebrnjaka, a kad spoznaje da je pogriješio, sam sebi presuđuje vješanjem.

Petar je u strahu za vlastiti život zatajio da poznaje Učitelja, učinio je to triput i kad je zapjevao pijetao – sjetio se Isusova proroštva i pokajao se te gorko zaplakao. Potom je tu opisano ispitivanje Isusa na sastanku velikog židovskog vijeća. Lažni svjedoci terete Isusa za hulu, veliki svećenik na to sam pita Isusa je li on Sin Božji, što Isus ne niječe i to je dovoljno da oni osude Isusa. Čovjek sudi Bogu, čudna li suda! Kako se na žalost kroz povijest to često ponavlja. Sudski proces posve nepravedan i optužbe lažne, ali presuda je već napisana i samu ju treba objaviti.

Kako nam to samo nalikuje na tolike montirane političke procese u kojima su osuđene tisuće Hrvata koji su samo željeli slobodu svoga naroda. Sjećamo se i suda našem svetom Blaženiku kardinalu Alojziju Stepincu. Zanimljivo, Isus je uglavnom šutio, jednako je i bl. Alojzije najviše šutio. Vidio je Gospodin, a i bl. Alojzije, da obrana nema smisla“, rekao je biskup te na kraju zaključio: „Sve to uvodi nas u razmišljanje o prevelikoj Božjoj ljubavi i o našoj ljudskoj grješnosti. Bog je imao toliko ljubavi da je dao svoga Sina da on trpi i umre za nas, a mi smo toliko nezahvalni i grješni ljudi da i dalje činimo zlo jedni drugima na ovom svijetu.

Pa ipak Bog se nas nikada ne odriče i sve čini da nas spasi. Postanimo svjesni da je sve to Isus učinio upravo za mene, za svakog od nas, da nama pokaže pravi put čovjekova života koji ne može i ne smije biti put nadmetanja, mržnje i nasilja, nego put opraštanja, prihvaćanja nepravdi i križa da bi se zavrijedio život vječni. Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljam Te. Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.“.

Pjevanu Muku Gospodina našega Isusa Krista po Mateju izveli su solisti: preč. Milan Begić i vlč. Robert Jakica uz podršku Katedralnog zbora pod ravnanjem prof. Jelene Blašković.

(SV)