“Dok čitam, živim…”

Knjiga „Dok čitam živim“ nastala je iz želje da se niz zanimljivosti iz života poznate sisačke profesorice Milke Joksimović rođene Badalić zabilježi kao trajna vrijednost jednog vremena i života grada. Rođena je 1906. u selu Deanovcu pored Križa, danas općini Ivanić Grad. Dolazi iz dobrostojeće moslavačke  obitelji koja odlučuje školovati je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je jedna od prvih ženskih  studentica, te jedina djevojka sa sela među imućnim gradskim djevojkama.

Promociji knjige održanoj u Državnom arhivu u Sisku nazočili su brojni Siščani.

O knjizi su govorile urednica  Renata Rupčić, recezentica prof. Božica Vuić i autorica  Željka Turk Joksimović . U ime nakladnika promociju je moderirala Nela Kušanić, ravnateljica Državnog arhiva u Sisku.

Predstavljanje knjiga u Državnom arhivu nije ništa neuobičajeno, kao ni nakladnička djelatnost, no ova je knjiga nešto posebno i drugačije od izdanja koje inače predstavljamo u ovom prostoru, rekla je ravnateljica Državnog arhiva u Sisku Nela Kušanić

Za mene je ovo bio veliki izazov, o prof. Milki Joksimović samo sam slušala, nisam je imala priliku upoznati, no čitajući Željkine bilješke sve sam je više upoznavala, rekla je urednica knjige Renata Rupčić

Prof. Božica Vuić , recezentica izdanja , koja radi kao predavač za znanstveno područje humanističkih znanosti jezikoslovlja za polje hrvatskog jezika citirajući našeg književnika Miru Gavrana naglasila je važnu ulogu čitanja

Te dodala, dok čitamo živimo…

Autorica Željka Turk Joksimović diplomirana je knjižničarka, radi u NKČ “Vlado Gotovac” u Sisku i ovo je njezin prvijenac.Važno je ovo za našu obitelj, za sve koji su poznavali prof. Milku Joksimović, kao i za sve one koji će je upoznati čitajući ovu knjigu, rekla je autorica

Zahvalila se na potpori svima, a posebno svojoj obitelji i suradnicima.

O prof. Milki Joksimović:

„ Po završetku fakulteta na kojem je diplomirala francuski jezik i književnost zapošljava se u Gimanziji Sisak. Ubrzo dobiva stipendiju za odlazak u Francusku, gdje usavršava francuski jezik.  Nakon godine dana vraća se u Sisak i ostaje redovni profesor na sisačkoj gimnaziji cijeli svoj radni vijek, sa povremenim prekidima.

Po povratku iz Francuske, Sisak zahvaća rat i u knjizi su opisana njena sjećanja na razne režime koje je prošla u to doba. Iz svih situacija izašla je kao moralni pobjednik, sa svojim čvrsto uvriježenim stavovima o životu, nepokorena niti u jednom političkom režimu.

Imala je blizak odnos sa svojim bratom, Josipom Badalićem, akademikom, slavistom, povjesničarem umjetnosti, predavačem na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na katedri za ruski jezik.  Za njega Milka kaže da ju je „intelektualno formirao“.

Bio je vrstan predavač, kao i njegova sestra. Bili su majstori riječi, a svako predavanje bilo im je svojevrstan „lirski monolog“.

Milka je bila angažirana kao članica uredništva sisačkog tjednog lista Jedinstvo, članica Kazališnog savjeta, članica Prosvjetnih savjeta i kotara i općine Sisak, bila je prva predsjednica Društva za uljepšavanje grada i turizam, ravnateljica OŠ 22. Lipnja, V.D. ravnateljice Gimnazije Vladimir Majder, dobitnica je Nagrade za životno djelo grada Siska….

Kada je otišla u mirovinu, Milka je još dugo bila aktivna u svim društvenim događanjima grada Siska, rado viđen gost na svim godišnjicama matura. Stan joj je uvijek bio pun bivših učenika  i prijatelja.

Njene omiljene izreke bile su „dok čitam, živim“ i „meni je jedna svijeća dovoljna“, misleći pri tom na skromnost i jednostavnost življenja, čiji je bila pobornik

Umrla je sa 99 godina i do kraja svog života je ostala bistra, britka, lucidna, oštroumna i duhovita. „

Zainteresirali smo Vas za čitanje, zar ne?